tag:blogger.com,1999:blog-82475868963108048722024-02-08T02:03:19.585+01:00Mamina školicaBlog o deci, roditeljstvu, igri, ljubavi, iskustvima, radosti, slatkim mukama, suzama, smehu, učenju,...Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.comBlogger25125tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-82506053675115824022017-11-17T11:27:00.001+01:002017-11-17T11:27:49.085+01:00On je rođen loš<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Dan je bio sunčan i topao. Dva brata, Raša i Dušan, trčali su po parku jureći za šarenim leptirima. Park je bio prepun mirisnog cveća, čuo se cvrkut ptica a najmiliji zvuk koji je vetrić širio svuda naokolo, bila je dečja graja. Mama je sedela na klupi i čitala svoju omiljenu knjigu. Raša je ugledao slobodnu ljuljašku i potrčao ka njoj. Potrčao je i Dušan. Raša je stigao prvi i seo na ljuljašku. Zaljuljao se jako tako da je osećao topao vetar u svojoj razbarušenoj kosi. Uživao je. Brat ga je tužno gledao. I on je hteo da se ljulja ali ni jedna ljuljaška više nije bila slobodna. Morao je da sačeka da njegov brat završi a nije mu se čekalo. Hteo je sad, hteo je odmah.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Rašo, hajde siđi. Hoću i ja malo da se ljuljam!"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Evo samo još malo!", odgovorio je Raša i dalje se prepuštajući uživanju.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjrVnWBAlUdbwKTC-nFLbYfMXnXYTP5EElY1whRTfUEum6QNrL3F87OLZz4gFnvUD6GDFAG2G0Y8sBZYdMkjljnOUkHX6KoE6Fr3F2b7BTacB2fEru58iPY7SWDtyPvQVvAQxBzIt40G8/s1600/3bbbfb2ac7eb5dabc6bb50632d0b1a3e--wooden-tree-swing-wooden-swings.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="550" data-original-width="550" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjjrVnWBAlUdbwKTC-nFLbYfMXnXYTP5EElY1whRTfUEum6QNrL3F87OLZz4gFnvUD6GDFAG2G0Y8sBZYdMkjljnOUkHX6KoE6Fr3F2b7BTacB2fEru58iPY7SWDtyPvQVvAQxBzIt40G8/s320/3bbbfb2ac7eb5dabc6bb50632d0b1a3e--wooden-tree-swing-wooden-swings.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Dušan je oborio glavu. Napravio je jedan korak kada se začuo vrisak neke žene: "Dete, pazi!"</div>
<div style="text-align: justify;">
U tom trenutku Rašina i Dušanova mama je podigla glavu i pogledala u pravcu gde su se dečaci igrali. Rašina ljuljaška je udarila Dušanovo rame. Mama je vrisnula i potrčala ka deci. Dušan je ležao na travi i plakao dok je Raša zaustavljao ljuljašku. Svi su bili u šoku. Mama je podigla Dušana sa trave i uplašeno tržila povredu dok joj je glas podrhtavao.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Jesi li dobro?"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Boli me ruka", jecao je Dušan.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Raša je stajao pored kao ukopan i nemo gledao. Bilo mu je jako teško jer je znao da će mama okriviti njega. Tako je oduvek bilo. On je uvek bio kriv za sve. Pa i ovaj put će.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Šta se dogodilo? Kako je dečak?", upitala je mama jedne devojčice.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Biće dobro nadam se. Nije slomljena, samo se ugruvao.", odgovorila je mama besno gledajući u Rašu. "Ovaj nesretnik ga je opet povredio. Gde si gledao?", siktala je na Rašu.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Ali mama, nisam namerno. Sam je krenuo prema ljuljašci. Nisam se mogao zaustaviti", branio se Raša dok je osećao ogromnu tugu.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Dosta, znam ja tebe. Ti uvek sve radiš pogrešno. Ti si prosto rođen takav. Rođen si loš!", sevalo je iz majčinih očiju.</div>
<div style="text-align: justify;">
Dušan je polako prestajao da plače. Raša je spustio pogled. "Loš, loš, loš!!!", odjekivalo je u njegovoj glavici. Tuga ga je obuzela. Nije znao da li je tužniji što je nenamerno povredio brata ili što je okarakterisan kao loš. </div>
<div style="text-align: justify;">
"Zašto sam loš? Zar se zaista tako rađamo, kao dobri ili loši? Zašto je Bog hteo da se ja rodim loš? Hoću da budem dobar. Zar je sad kasno za mene?", mučile su Rašu teške misli.</div>
<div style="text-align: justify;">
Jedna starija gospođa je sve to posmatrala sa klupe. Gospođa Klara. Učiteljica u penziji. Hranila je golubove. Raša je seo na klupu dok je mama pomagala Dušanu da ustane. Prišla mu je i upitala ga: "Zašto si tužan?"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Ma ništa. Povredio sam brata ali kunem se nisam namerno. Mama me kao i svaki put krivi zbog toga."</div>
<div style="text-align: justify;">
"Sve sam videla. Nisi bio kriv. Ne budi tužan." Pomilovala ga je po glavi.</div>
<div style="text-align: justify;">
Mama je prišla Raši i ljutito mu se obratila.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Hajde, diži se i kreni kući. Razgovaraćemo kad tata dođe s posla!"</div>
<div style="text-align: justify;">
U tom trenutku pogled joj pade na ženu koja je sedela na klupi.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Učiteljice Klara!? To ste vi?", iznenađeno se obratila svojoj staroj učiteljici. Osmeh joj je zasijao na licu. To je njena draga učiteljica Klara. Koliko joj je samo drago što su se srele nakon toliko godina.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Kako ste?",upitala je.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Dobro sam, drago dete. A ti?", upitala je upitnim pogledom.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Dobro sam. Znate kako je. Kuća, posao, deca, obaveze..."</div>
<div style="text-align: justify;">
"Mogu li ti nešto reći?"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Naravno!"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Sedela sam na drugoj klupi kada se ovaj incident dogodio. Sve sam videla. Nije ti ovaj mali loš, nije bio kriv. Nemoj biti gruba prema njemu."</div>
<div style="text-align: justify;">
"Mama, nije Raša kriv. Ja sam se zamislio i krenuo pred ljuljašku. Zaista nije kriv!", branio ga je Dušan.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Ali kada god se nešto dogodi on je umešan. Nikad ne sluša. Svojeglav je. Sve mora da proba. Sve ga zanima. Uporan je ko mazga i hoće da je sve po njegovom. Zato i upada u razne probleme. Prosto je takav. Nevaljao!"</div>
<div style="text-align: justify;">
Raša se zagledao duboko u majčine oči. Bile su sive, nekako mutne. Kao da za njega tamo nema ni iskre ljubavi. Dve suze su zasijale u njegovim očima.</div>
<div style="text-align: justify;">
Mama je to videla.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Zar zaista ne vidiš sebe u njemu?", upitala je gospođa Klara.</div>
<div style="text-align: justify;">
Te reči su je dobro razmrdale. Vratile je u prošlost. Setila se svog durenja kada nije bio ručak po njenoj želji. Histerije kada joj nije kupljena čokolada u prodavnici. Čupanja kose najbolje drugarice jer joj nije dala da prepiše domaći od nje. Setila se mnogo toga. Sada su suze bile i u njenim očima.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Da. Sećam se",tiho je odgovorila.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Znam da se sećaš. Mnoge stvari kao odrasli zaboravimo i zato zameramo svojoj deci. S vremena na vreme trebamo se setiti da smo i mi bili deca. Da smo radili razne gluposti ali da zbog toga nismo loši i manje vredni."</div>
<div style="text-align: justify;">
Svi su ćutali ali se osećala ponovo ona iskra ljubavi koja se pali u majčinom srcu. Kao da je sunce na nebu, u tom trenutku, još jače zasijalo.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Deca se ne rađaju loša. Oni su anđeli. Oni su izvor dobra. Mi im dajemo etiketu onakvu kakvim ih mi vidimo. To je do nas. Naše stanje."</div>
<div style="text-align: justify;">
Mama je prišla Raši i Dušanu i obojicu ih čvrsto zagrlila.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Volim vas. Vi ste moja sreća. Izvinite ako sam vas ikada povredila. Nisam namerno. Sad sve razumem."</div>
<div style="text-align: justify;">
Gospođa Klara se smeškala. Bilo joj je toplo oko srca. Ona zna da je ova mama iskrena. Ona zna da su njeni nestašluci bili deo odrastanja i da ni ona nije loša. Samo je zagazila na pogrešan put. Ali vratiće se ona na put kojim treba ići. Na put ljubavi i razumevanja.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Rašo, oprosti dete moje. Preterala sam. Znam da nisi kriv. Bilo je slučajno. Volim te!"</div>
<div style="text-align: justify;">
Zagrlili su se čvrsto.</div>
<div style="text-align: justify;">
Raši je bilo dovoljno. Samo jedna majčina topla reč otopila je svu tugu koju je osećao. Znao je da će od sada biti sve drugačije. Znao je da mama ozbiljno misli to što kaže. A iznad svega znao je da nije loš. </div>
<div style="text-align: justify;">
Jer tako kaže gospođa Klara. A starije i mudre ljude treba slušati!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-52743427901878922592017-08-16T11:43:00.000+02:002017-08-16T11:43:56.503+02:00Od tebe nikada neće biti ništa<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Sećate li se svog detinjstva? Vremena kada ste mislili da možete sve što poželite. Da imate krila. A da li se sećate vremena kada ste prestali verovati u to? Kada se to desilo? Nekako spontano, neprimetno. Ko vam je posekao krila? Sećate li se?</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Ne dopustite da se to isto desi vašoj deci. Ne dopustite da im neko druge ureže uverenje da nisu dovoljno dobri, lepi, pametni, unikatni. Zašto vam ovo pišem? Na ovo me potakla jedna situacija koja se danas dogodila. Filip je došao sa treninga, seo i oborio pogled. Upitala sam ga šta se dogodilo a on mi je rekao da mu je trener kazao da "igra fudbal kao neka baba i da od njega nikada ništa neće biti". Tada sam mu rekla da me pogleda u oči. Njegove su bile tužne.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Nikada, ali baš nikada, nemoj dozvoliti da te neko ubedi da nešto ne možeš ili nisi dovoljno dobar! Samo ti možeš odrediti koje su tvoje mogućnosti, šta možeš, šta želiš i šta ćeš postići. Niko drugi. Ako niko ne bude verovao u tebe, ja hoću. Ako svi mislili da nećeš uspeti, ti i ja ćemo znati da hoćeš ako budeš dovoljno jako želeo. Nije važno da budeš najbolji fudbaler. Važno je da veruješ u sebe i daš najbolje što možeš u tom trenutku. A sve ostalo su samo reči na koje ne trebaš obraćati pažnju. Ti si sjajan baš takav kakav si. Hoću to da zapamtiš!"</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
Osmeh se stidljivo javio na njegovom licu. "Znam!", odgovorio mi je. </div>
<div style="text-align: justify;">
Sigurna sam da ću još milion puta morati pričati istu priču ali pričaću je koliko god puta trebalo jer niko ne može mojoj deci srušiti samopouzdanje kao što ga ja kao majka mogu podići. Niko!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Verujte u vašu decu i govorite im to. Moraju znati da su njihovi snovi samo njihovi i da samo oni mogu postaviti granicu do koje žele ići. Niko drugi. Jer oni su važni, njihovi snovi su važni. Podržite ih u tome. Naučite ih da ne odustaju samo zbog toga što im je neko rekao da nešto ne mogu, da ne odustaju na prvoj prepreci. Naučite ih da veruju u sebe, da veruju u čuda i da veruju da oni sami čuda stvaraju.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi2Dp98datWiIpA4Ddu9H07eskc9qN0WeCISfSWIbmDSW2-GnM_KKRysh6rOn8ekpY-dq_o2njqWB5_61EOQsrCuvsMJ_Bap1p2-7sUqDA2CJqPtvC_GnJwEDIz49SB7TA0yYIAdOK_Fqs/s1600/63b3886c0f3b42be77ea3e91e546fc31.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="624" data-original-width="837" height="238" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi2Dp98datWiIpA4Ddu9H07eskc9qN0WeCISfSWIbmDSW2-GnM_KKRysh6rOn8ekpY-dq_o2njqWB5_61EOQsrCuvsMJ_Bap1p2-7sUqDA2CJqPtvC_GnJwEDIz49SB7TA0yYIAdOK_Fqs/s320/63b3886c0f3b42be77ea3e91e546fc31.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Izvor: Pinterest</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Budite im vetar i pokažite im kako da rašire svoja krila. Pustite ih da lete. Budite deci mentor a ne neko ko ih stavlja u kalup. Pustite ih da imaju velike snove a vaš najveći san kao roditelja neka bude da im u ostvarenju snova pomognete. Samo tako ćete ispuniti svoju svrhu kao roditelja.</div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-56709068527941872942017-03-12T09:30:00.000+01:002017-03-12T11:29:17.441+01:00Srećan rođendan Marko!<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Lepi moj dečače...</div>
<div style="text-align: justify;">
Na današnji dan, pre tačno 7 godina, rodio si se ti i isto kao i tvoj stariji brat, u moj život uneo radost i sreću. Bio si tako malen, tako sićušan a tako pun lepote da sam se odmah zaljubila u tebe. Mali prćast nosić, crna kosica...mali moj smotuljak.</div>
<div style="text-align: justify;">
Brat te je odmah zavoleo ali mu nikako nije bilo jasno zašto se još uvek ne znaš igrati niti želiš sa njim razgovarati. Odmah ti je poklonio malo plišano kuče i stavio ga u tvoj krevetac da te čuva. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bože, kao da je juče bilo kada si se prvi put osmehnuo, rekao mama i potrčao mi u zagrljaj. Pamtim svaku suzu, ogrebotinu, smeh, zagrljaj. Oduvek si veoma emotivan i vezan za svoju porodicu. Još uvek se topim kada potrčiš da me poljubiš i zagrliš kada krenem na posao i obavezno mi mašeš kroz prozor. Obožavaš kada se uvučeš kod mene u krevet a ja te milujem po glavici i pričam ti priču. Još uvek si moja beba a u isto vreme i moj veliki dečak. Dečak koji sam sprema svoju sobu i mesi sa mnom kolače. Obožavam kada te za laku noć poljubim u mirisnu glavicu a ti mi kažeš: "Laku noć mama, lepo spavaj! " </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Hvala ti sine moj što si baš mene odabrao za majku. Hvala što si baš takav kakav jesi. Ove godine postaješ đak prvak i svi kažu da tu prestaje igra. Ja ti poručujem da nikoga ne slušaš i da se igraš. Budi bezbrižan i igraj se jer život je igra u kojoj nakon mnogo uspona i padova pobeđujemo. Smej se, sine moj, uvek se smej. Bez radosti i smeha, život je samo bleda senka nečega što se životom zove. A ti si rođen da živiš ljubav. Rođen si za divne stvari. Lepo moje oko plavo, i ako ti bude teško nekada u životu, znaj da je to samo prolazna stanica na tvome putu i da te sreća čeka u srcu. Ona je uvek u nama a ti si uvek u mojoj duši. Uvek ćeš imati moju podršku, moju ljubav. Biću vetar koji će ti pomagati da poletiš ka svojim snovima. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ti si moj ponos i moja radost. Veruj u sebe mili moj dečače i kada ti budu rekli da nešto ne možeš. Nemoj im verovati. U mojim očima ćeš uvek videti istinu. Možeš sve što poželiš. Ja verujem u tebe. Budi zahvalan na svemu što ti život daje a ja sam zahvalna što mi je dao baš tebe.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Danas budi radostan, osmehuj se životu i pevaj. Uživaj u ovom danu i svakom narednom. Neka ti oči sjaje a srce peva.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEilLDSSUb2oV5uvLIZOVfY1zewmUeD7Ck3XibJhB9OCBmvN6TFdetBqAzQRWdDb1reiNxFEazx05tWluD2CAtF2hYFEc5hd9PsM5nJY7omiiq_Tw6SmawX7GRVCvEAHlqypeX0328QUNn0/s1600/20170311_152538-1.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEilLDSSUb2oV5uvLIZOVfY1zewmUeD7Ck3XibJhB9OCBmvN6TFdetBqAzQRWdDb1reiNxFEazx05tWluD2CAtF2hYFEc5hd9PsM5nJY7omiiq_Tw6SmawX7GRVCvEAHlqypeX0328QUNn0/s320/20170311_152538-1.jpg" width="242" /></a></div>
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Raduj se sine moj, jer ovo je tvoj dan. Dan kada si me učinio najsrećnijom ženom na svetu, učinio me tvojom majkom!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: orange; font-size: large;"><u>Voli te tvoja mama!</u></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: orange;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<i><span style="color: orange; font-size: x-large;">Srećan rođendan srećice moja!</span></i><br />
<span style="color: orange; font-size: large;"> <b> 12.03.2017.</b></span></div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-23999121283593719772016-12-28T14:09:00.000+01:002016-12-28T14:09:00.500+01:00Snovi sa mirisom cimeta<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Osvanuo je prelep zimski dan. Celo selo je bilo obučeno u belo, tek po koji vrapčić je stresao sneg sa krila a krupne pahulje su letele nošene vetrom. Deca su se polako budila, trljala svoje još snene okice i trčala ka prozoru da vide da li je konačno pao sneg. Oduševljenje se razlilo po dečijim dušama. Dugo očekivani sneg bio je tu. Praznici se približavaju i nema ništa lepše od beline snega koja se širi ulicama. </div>
<div style="text-align: justify;">
Svi su se radovali, grudvali na putu do škole, samo je Lana bila tužna. Gledala je kroz prozor snežno bele puteljke, decu koja ciče od uzbuđenja i radosti, ljude koji se probijaju kroz sneg noseći jelke u svoje domove. Sve je izgledalo savršeno ali ne i za Lanu. Lana se sećala prošle zime kada je njena mama pravila kolačiće sa cimetom, kada je sa tatom kitila jelku i sa bratom Lukom otvarala predivne šarene poklone. Cela kuća je mirisala na kakao, cimet i vanilu. Čula se pesma. Čuo se smeh. Ove godine je sve bilo drugačije. Lanini roditelji su ostali bez posla i jedva su preživljavali. Otišli su da rade u inostranstvo kako bi zaradili za život. Lana i Luka su ostali sa bakom i dedom koji i sami nisu bili mnogo imućni. Bili su zahvalni svakome ko bi im pomogao na bilo koji način. I Lana je bila zahvalna ali joj je nedostajala čarolija praznika. Nedostajala joj je bezbrižnost, majčin osmeh, tatine šale, zagrljaj, priče. Sve je to nekako nestalo iza zabrinutih lica. </div>
<div style="text-align: justify;">
Lana je kao i njeni drugari otišla u školu, ali dok su druga deca pričala o predstojećim praznicima, poklonima, kićenju jelke, Lana je samo tužno gledala u jednu tačku. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Zašto i ja ne mogu imati srećne praznike kao moji drugari? - pitala se Lana.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Tata i mama su rekli da će možda doći ali ko zna. Nisu ništa javili.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
To su primetili njeni drugari i iako su pokušali da otkriju zbog čega je tužna, devojčica je samo ćutala.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kada je došla kući, sa vrata je osetila miris toplog hleba. Kuća koja je često bila hladna, bila je prijatno topla. Brat i deda su u uglu sobe kitili malenu jelku koju im je poklonila komšinica. Sve je nekako ličilo na prazničnu atmosferu ali ipak to nije bilo to.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Lana je otišla u svoju sobu, legla na krevet i zatvorila oči. </div>
<div style="text-align: justify;">
- Kada bih mogla imati Božić kao i druga deca - pomislila je. Kada bi se mama i tata vratili. Bila bih najsrećnija!</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFdvLVnF5IQkYle7klIo9pNT6oSbH2lh4U1KcpsHiZkCLnGIZplJalR2lanz3l8AQwZim5E1urVQfMyTEiBDPYuS1a9FOsOQx01a_Metef-iEKsiyE8V9Rrw2F7dTY8kMi4WKmfb_yVRU/s1600/download+%252817%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFdvLVnF5IQkYle7klIo9pNT6oSbH2lh4U1KcpsHiZkCLnGIZplJalR2lanz3l8AQwZim5E1urVQfMyTEiBDPYuS1a9FOsOQx01a_Metef-iEKsiyE8V9Rrw2F7dTY8kMi4WKmfb_yVRU/s1600/download+%252817%2529.jpg" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Devojčica je počela da sanja. Sanjala je topli dom iz koga se čula muzika i pesma. Sve je bilo okićeno, miris tek pečenih kolača se vijorio po celom selu, čula se dečija graja. Baka i mama su se smeškale dok su ispijale toplu kafu i grickale tek pečene keksiće. Deda i tata su pričali šale i sa Lukom kitili ogromnu jelku. Lana se smeškala. Sve je bilo savršeno, baš kako i treba za praznike. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
San je prekinulo nečije kucanje. Lana je protrljala oči i shvatila da je sve bio samo san. Osmeh je nestao. Otišla je do vrata i otvorila ih. Nije mogla da veruje. Mislila je da još uvek sanja. Na vratima su stajali njeni drugari iz škole sa velikom jelkom u ruci, ukrasima i punom tacnom kolača.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
- Otkud vi? - upitala je iznenađeno.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Shvatili smo zbog čega si tužna i odlučili da te obradujemo. Tatu i mamu ti ne možemo doneti ali duh praznika možemo. Ti si naša drugarica i nećemo dozvoliti da budeš tužna! - rekla je jedna od drugarica.</div>
<div style="text-align: justify;">
Lana se osmehnula dok su joj se oči punile suzama radosnicama. </div>
<div style="text-align: justify;">
- Lana dušo, imaš divne drugare. To je najveće bogatstvo. Neprocenjive vrednosti. - rekla je baka.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Znam bako.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Svi su se okupili oko jelke i počeli da je kite. Lampice su blistale, šarenile se kugle, mirisali kolači. Čuo se smeh. Sve je bilo kao nekada, ali ipak nije.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Opet se čulo kucanje. Vrata su se otvorila. Lana je pogledala ka vratima i vrisnula:</div>
<div style="text-align: justify;">
- Mama! Tata!</div>
<div style="text-align: justify;">
Skočila je i poletela im u zagrljaj. Dotrčao je i Luka. Suze su se kotrljale jedna za drugom. </div>
<div style="text-align: justify;">
- O Bože kako ste mi nedostajali! - govorila je kroz suze.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Sada je sve savršeno. Sanjala sam ovo. Snovi se zaista ostvaruju ako iskreno veruješ u njih!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Čarolija je tu samo ako joj dozvolimo da nas ponese. Duh praznika je uvek sa porodicom. Tu je baš gde mu je i mesto!</div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com10tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-27738719186386759562016-11-29T11:47:00.000+01:002016-11-29T11:51:06.146+01:00Mama,hajde da se mazimo!<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Roditelji, a naročito majke, se često pitaju da li dovoljno vremena provode sa svojom decom. Živimo nekim užurbanim tempom, svi jurimo tamo-amo i sve se svodi na neke usputne osmehe, poljubac u trku i ono čuveno "volim te" izrečeno iz navike. Jedva čekamo da ugrabimo neki slobodan trenutak da bi bili sa svojom decom pa čak i tada nam se dogodi da taj trenutak iskoristimo za pranje veša, peglanje, usisavanje i ostale zaostale kućne poslove.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjoG5eyOvRkNwBsL6Knu9cFKsu8f56wrONZgEX897AqJ-YQDSewi9mo18n_0acb_h3mNDtUZlHZ7dSvAWq5CIjqp-z5d94Xc37rdwgMY14HHhgE1SQsCSED9tKd-DrNeC4bATnGXRiQboQ/s1600/majka_koja_je_osudila_savremen_nacin_vaspitanja_aps_826812412.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjoG5eyOvRkNwBsL6Knu9cFKsu8f56wrONZgEX897AqJ-YQDSewi9mo18n_0acb_h3mNDtUZlHZ7dSvAWq5CIjqp-z5d94Xc37rdwgMY14HHhgE1SQsCSED9tKd-DrNeC4bATnGXRiQboQ/s320/majka_koja_je_osudila_savremen_nacin_vaspitanja_aps_826812412.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Yumama.com</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Onda se grizemo i pitamo jesmo li dobri roditelji? Naravno da jesmo. Potrebno je samo malo organizacije. Kada planiramo, velike su šanse da to i ostvarimo. Zato napravite plan. Verujte mi, pola sata na dan ili čak i petnaest minuta mogu biti sasvim dovoljni. No pazite, kada planirate vreme sa decom, budite 100% njihovi. Tada nije važno da li je stigla neka poruka na telefonu. Tada ste tu samo vi.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Moj mlađi sin često zna da me podseti kada bi želeo da malo budemo zajedno pa mi priđe i kaže: "Mama, hajde malo da se mazimo!" U to "mazimo" spada sve i svašta, od milovanja po glavici i nožicama, do pričanja priče, golicanja i smejanja do suza. Verovali ili ne, dovoljno je samo 5 minuta i on je napunjen ljubalju do maximuma a ja uživam da ga gledam tako srećnog. Stariji sin je tu fazu već prevazišao pa se naše vreme sastoji od razgovora, gledanja filmova i prepričavanja nekih interesantnih video klipova.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Pa evo 5 predloga na koji način možete izbalansirati posao, kućne obaveze i uz to biti sjajan roditelj:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>1.</b> Odredite svaki dan vreme samo za vas dvoje. Zapišite na papir i stvaite na vidno mesto. Nije bitno da li je to petnaest minuta ili pola sata. Ponekad je dovoljno i samo pet minuta. Važno je da ste maximalno usresređeni na vas dvoje.</div>
<div style="text-align: justify;">
<b>2</b>. Ako imate više od jednog deteta rasporedite vreme na jednake delove za svakoga od njih. Ponekad je dobro da imate i zajedničke aktivnosti kao porodica ali se trudite da svakodnevno posvetite bar pet do deset minuta svakom posebno.</div>
<div style="text-align: justify;">
<b>3.</b> Naravno da nećete provoditi vreme jednako sa detetom od pet godina i sa onim od deset. Pustite decu da odrede šta bi voleli da rade u tom vremenu sa vama. To može biti golicanje a može biti neki razgovor o interesantnoj temi.</div>
<div style="text-align: justify;">
<b>4.</b> Ako dete nema ideju šta bi radilo, dajte predlog ali ne insistirajte. Ponekad je dovoljno da dete zagrlite i zajedno gledate neki film ili crtani.</div>
<div style="text-align: justify;">
<b>5.</b> Ako ne možete da pronađete preko nedelje ni malo vremena (a ja verujem da možete), ne zaboravite da ih onako usput zagrlite, poljubite onako "da pukne" i kažete im da ih volite ali onako iskreno gledajući ih duboko u oči. Za vikend nema izvlačenja. Posvetite im se maximalno.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Uz sve ovo možete im na papirić napisati neku lepu poruku ili čak nacrtati. Stavite im u džep ili peronicu. Imaće osećaj da ste uz njih i kada fizički niste. I da, ne zaboravite obavezan poljubac za laku noć. Slatki snovi su neophodni.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-80102757196837371642016-10-01T17:51:00.000+02:002016-10-01T17:51:53.450+02:00Roditelji školaraca...opustite se!<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Evo već je ceo mesec prošao od početka nove školske godine. Dečica se polako opuštaju, privikavaju se na novonastale obaveze, upoznali su nove drugare, dok roditelji sve više strahuju kako će se njihovo dete snaći. Brinu roditelji prvaka ali i onih starijih. Nekako je to već postalo normalno. Kada se približava početak školske godine, sa svih strana dopiru iste rečenice: "Joj opet sve ispočetka. Već me hvata panika!" Da, ja sam jedna od tih roditelja, tj. bila sam. Sve mi je jasno, sve razumem. Mi svi znamo ko su i kakva su naša deca, verujemo u njih i imamo puno poverenje. No uvek ima ono ali...To "ali" nas uvek bocka i ne da nam mira. Pitamo se hoće li dete sve moći postići, sve savladati što se od njega traži, uklopiti se u društvo...Zatim razmišljamo koliko ćemo mi tu biti važni, da li ćemo pogrešiti u nečemu, biti previše ili premalo tu. Da previše ne stisnemo ili previše ne popustimo. Sve je to nekako "normalno". No dragi moji roditelji, kao neko ko je prosvetni radnik, neko čije starije dete ide u peti razred i neko ko već ima neko iskustvo na tu temu, moram vam reći...OPUSTITE SE! Ali zaista. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kao i u svemu u životu i ovde je potreban balans. Nemojte biti "kišni oblak" nad detetom, ali nemojte ni dići ruke kao da nemate dete. Šta to znači? </div>
<div style="text-align: justify;">
Pođite od toga da je svako dete jedno divno biće, sposobno da se nosi sa svim zadacima koje škola nosi. Verujte da je tako. Ako dete vidi da mu verujete i ono samo će osećati želju da se pokaže u još boljem svetlu. </div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjhUvvnVeZ-On0O_qQ3N0lbtbJuh69Al4CeYECQ0xVNC-Z8bllOl903CxQ7irz58kMrU6fYvnLnw-sQEZ5zCungdzUtwOC4zATTH0IExT0MTfhPc4b0FQiSS8NeoqMhZIqdjcVaCiHybr0/s1600/homework_2158249b.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjhUvvnVeZ-On0O_qQ3N0lbtbJuh69Al4CeYECQ0xVNC-Z8bllOl903CxQ7irz58kMrU6fYvnLnw-sQEZ5zCungdzUtwOC4zATTH0IExT0MTfhPc4b0FQiSS8NeoqMhZIqdjcVaCiHybr0/s320/homework_2158249b.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">telegraph.co.uk</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Zadržaću se na početku, na prvacima...</div>
<div style="text-align: justify;">
Mislite da su mali, da ne znaju spakovati torbu po rasporedu, da će nešto zaboraviti? Grešite. Oni sve to mogu bez vas. Ako i pogreše, naučiće nešto iz te greške. Ništa strašno zar ne? Pustite ih da sami budu odgovorni za svoje obaveze, za svoj domaći zadatak, opremu za fizičko, pribor za likovno.</div>
<div style="text-align: justify;">
Pokušajte biti posmatrač a ne neko ko rešava dečije "probleme". Ako zatraži pomoć, budite tu. No ni tada nemojte rešavati zadatke umesto njih. Usmeravajte ih, budite im zvezda vodilja. Oni su mudri, doći će do rešenja. Mislite da dete nema radne navike? Rekli su vam da se one stiču u prvom razredu i strepite šta će biti ako ne uspete da ih formirate na vreme? I tu se opustite. Nisu sva deca ista. Bila sam ta mama koja je svim silama pokušavala svoje dete da ukalupi i ovaj sistem školstva i da jednostavno nešto "MOOOORA" da uči. Nije hteo, otimao se, nije mu bilo jasno zašto nešto mora da uči ako ga ne zanima. Razne metode i tehnike sam pokušala, sve što bih i sama savetovala roditeljima svojih đaka. Nije išlo. Što sam ga više pritiskala, više kalupila i pokušavala uvesti strog red i raspored obaveza, sve je bilo gore. Imao je odlične ocene ali sve je to bilo pod nadzorom.Onda sam se preispitala i rešila da pokušam popustiti uzda, lelujala između "da" i "ne", pustila ga da pronađe najbolji i najlakši način da sve uskladi i više se bazirala na dogovoru umesto na naredbi. Više pričala sa njim, objašnjavala. Sve je krenulo u drugom smeru. Moj sin je jedno sjajno i veoma inteligentno dete. Veoma brzo kapira i lako uči. Ranije sam se pitala kako tako pametno dete može sebi dozvoliti da kampanjski uči a neka deca uče po ceo dan i teško im je. Danas to gledam kao prednost. Pa to je super. Treba mu manje vremena. Jedino je važno napraviti dogovor da se gradivo ne gomila. Kako sazrevaju te male glavice tako se mnoge stvari menjaju. Mi smo tu da načimo da se nosimo sa tim. Veoma je važno ne držati se slepo nečega jer neće ista metoda dati rezultate kod dva različita deteta. Upoznajte vaše dete.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Evo nekoliko saveta prvenstveno roditeljima prvaka ali i svim ostalima:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>1.</b> Verujte svojoj deci. Oni su sposobniji nego što vi mislite.</div>
<div style="text-align: justify;">
<b>2.</b> Neka sami pakuju svoju torbu za školu. Vi je posle slobodno pregledajte i ako vidite da nešto nije spakovano samo ukažite da nešto nedostaje a detetu ostavite da pronađe šta. Ponekad ih i pustite da nešto zaborave jer ako naviknu da ih vi podsećate, to ćete raditi i kada se udaju i ožene. :D</div>
<div style="text-align: justify;">
<b>3.</b> Zajedno napravite raspored dnevnih aktivnosti. Neka ne bude strogo zacrtan u minut, malo fleksibilnosti nije na odmet. No držite se dogovora da se domaći radi pre gledanja tv-a, druženja, igranja igrica i sl.</div>
<div style="text-align: justify;">
<b>4.</b> Domaći neka rade sami. Kao što sam već napomenula, ako im nešto nije jasno pokažite, objasnite ali nikako ne radite umesto njih. To je medveđa usluga. Oni osećaju da nisu dovoljno dobri i daće vi uvek uskočiti umesto njih. Na kraju se opuste i uljuljkaju u tu svoju ulogu "nisam dovoljno dobar" i prepuste vam trajnu ulogu njihovog spasitelja.</div>
<div style="text-align: justify;">
<b>5.</b> Ne gušite decu vanškolskim obavezama. Ne mora svako dete ići u muzičku školu, školu jezika, školu glume i neki sport. Ako dete samo izrazi veliku želju, dozvolite mu. No ne insistirajte. Moraju imati "ventil" vreme, vreme za najobičniju igru, vreme za porodicu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<b>6.</b> Ako dete ima neki problem u školi, ne trčite odmah u školu da delite pravdu. Prvo ispitajte situaciju, medalja ima dve strane. Ako se i ispostavi da vaše dete nije krivo, dobro odmerite situacije kada treba reagovati a kada pustiti dete da samo reši problem. Često roditelji skaču u odbranu u situacijama kada je sve moglo da se reši sa mnogo manje drame i time dete dobija sliku da će uvek i za sve biti zaštićeno od strane roditelja. Ko će ga braniti kad bude student, odrastao čovek? Mora naučiti samo rešavati određene situacije. Naravno, postoje i momenti kada je neophodno da se roditelj obrati učitelju za pomoć.</div>
<div style="text-align: justify;">
<b>7.</b> Ne upoređujte svoje dete sa drugom decom. Vaše dete je unikatno i posebno. Savršeno je baš takvo kakvo je.</div>
<div style="text-align: justify;">
<b>8.</b> Ne plašite ga školom i učiteljicom. Ono se u školi mora osećati prijatno i motivisano.</div>
<div style="text-align: justify;">
<b>9.</b> Učite ih samostalnosti, da se sami oblače, vežu pertle, peru ruke pre i posle jela...</div>
<div style="text-align: justify;">
<b>10.</b> Ne kritikujte dete već ponašanje. Kad god možete, kritiku i ne koristite. Samo pohvalu. Što više hvalite detetove postupke. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Na kraju, da dodam samo nešto što mislim da je osnova za sve a to je da volite vašu decu, mnogo razgovarate sa njima i pokušati razumeti sve te periode u odrastanju i školovanju. Dete koje ima podršku porodice, razumevanje i odnos pun poverenja lakše će savladati sve prepreke i izazove i kao dete a i kasnije u životu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Zato dragi roditelji, duboko udahnite, izdahnite i još jednom ponavljam, opustite se.Pratte tempo vašeg deteta, njegova interesovanja. Naučite ga da neke stvari sad mora da uči čak i ako mu se ne dopada da bi u životu mogao raditi ono što voli. Razvijajte kreativnost kod dece, empatiju i samopoštovanje i vaše dete će stasati u jednu emotivno zdravu i srećnu osobu a mislim da nam je to svima cilj. Pa makar se ponekad zalomila i neka loša ocena. :)</div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-30825731427368053892016-09-23T12:07:00.000+02:002016-09-23T12:08:31.099+02:00Srećan rođendan Filipe!<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Na današnji dan, pre tačno 11 godina, na svet je došlo jedno predivno biće, a to si ti sine moj. Od toga dana svet više nije bio isti. Dobio je nove boje, nove zvukove, nove mirise. Ti si bio dar od Boga. Već nakon prvog plača pogledao si me pravo u oči i kao da si mi se srcem osmehivao. Nisam znala šta me je snašlo. prvi put sam majka. Kako ću se snaći? Ali sve je bilo baš kako i treba biti. Savršeno!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Moj život si ispunio ljubavlju koja se rečima ne može opisati, radošću koja ispunjava svaki delić tela. Dani, nedelje, meseci i godine su prolazili. Rastao si. Prvi zubići, prvi koraci, bacanje u zagrljaj. Prve suze, pokušaji i pogreške, uspesi i veliki podvizi. Sve su to bili pratioci tvog odrastanja. A ja sam te posmatrala i uvek bila ponosna što si baš mene izabrao za majku.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Sine moj, znaj da i kada sam bila neraspoložena, možda povikala na tebe ili ti se činilo da te nepravedno ograničavam, volela sam te naviše. Mislim da još niko nije izmislio pravu reč za ljubav koju majka oseća prema detetu. Čini mi se da ni reč "ljubav" nije dovoljno jaka, dovoljno uverljiva. To može samo da se oseća. Tu, duboko u grudima.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Želim da ti ovaj dan bude srećan, da budeš nasmejan i uživaš u njemu. Neka ti i svi ostali budu takvi. Odluči da će tako biti i biće. Ti možeš sve što poželiš. Samo raširi krila a ja ću biti tu da te poguram i podržim.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8O_s7CMTGfkW4WmgLLOhdIegbsZwbmdp2u7xvQYrdmXPN_MuvskpUQx0RpSdMoADAfKMnrVExvvGFj8R6ehR3Nq3C1kAa6aBodTgjY-RPJY4QYoJ8P-k1ABN0YYQ-Ju2TTBRkItbR-Rk/s1600/20160719_114244.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8O_s7CMTGfkW4WmgLLOhdIegbsZwbmdp2u7xvQYrdmXPN_MuvskpUQx0RpSdMoADAfKMnrVExvvGFj8R6ehR3Nq3C1kAa6aBodTgjY-RPJY4QYoJ8P-k1ABN0YYQ-Ju2TTBRkItbR-Rk/s320/20160719_114244.jpg" width="240" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
U mojim očima uvek možeš videti ponos što sam ti majka. Uvek sam se divila tvojoj slobodi, tvom smislu za humor, tvojoj upornosti. Neguj to sine i budi svoj. Neka ti u srcu bude uvek samo ljubav, nikada mržnja. Mržnja samo truje onoga ko je nosi u sebi. Pusti da te preplavi plemenitost, budi dobar drug i pomozi onima kojima je to potrebno. Ostani takav kakav jesi, jer baš takav si savršen.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Sine moj, biću i dalje uz tebe u svakom trenutku, učiti te pravim vrednostima u životu a tebi hvala od sveg srca što si i ti mene nečemu naučio. Naučio si me kako biti dobra majka!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
Volim te! <br />
<div style="text-align: right;">
23.09.2016.</div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-35525807867939854032016-09-19T11:07:00.000+02:002016-09-19T11:07:16.805+02:00Gde je granica?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Moj nedavni post na stranici <a href="https://www.facebook.com/maminaskolica.blogspot.rs/">Mamina školica</a> na FB doveo je do oprečnih mišljenja i burnih reakcija, kako na stranici tako i u jednoj grupi. Čitajući mnoge članke i knjige kao i gledajući razne video klipove došla sam do spoznaje da o temi roditeljstva i vaspitanja ima mnogo različitih stavova i mišljenja. Od toga da je "batina iz raja izašla" do "pustite decu da se slobodno razvijaju". E sad...gde je granica između dve krajnosti? Neko sam ko ne zagovara ni jednu krajnost.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Na You Tube kanalu Supernanny sam pogledala mnogo video klipova gde Joe Frost pomaže očajnim roditeljima da dovedu svoju porodicu u red. Jedna od njenih glavnih metoda je "stolica" ili "prostorija" za smirivanje. Kako funkcioniše? Ako se dete neprimereno ponaša(psuje,udara se,vrišti, odgovara se...)roditelj ga blagim i mirnim tonom upozori da je ponašanje neprihvatljivo i da će ako tako nastavi ići na stolicu. Izuzetno je važno spustiti se na detetov nivo, čučnuti ili sesti pored njega i gledati ga u oči. Dete treba da ponovi šta će se desiti ako nastavi sa takvim ponašanjem. Zatim je to njegova odgovornost. Da li će dete odlučiti promeniti ponašanje ili ići na stolicu(prostoriju), na njemu je. Ukoliko dete nastavi sa takvim ponašanjem, roditelj ga bez vike i rasprave odnosi na za to predviđeno mesto. Tamo ostaje onoliko minuta koliko ima godina. Ako dete ustaje sa stolice ili izlazi iz prostorije, treba ga svaki put vratiti na mesto i biti istrajan u tome. Ne vikati i ne raspravljati. Nakon određenog vremena otići do deteta i razgovarati o ponašanju, objasniti zašto je to neprihvatljivo i tražiti izvinjenje. Ako se dete smirilo i izvinilo se, roditelj ga zagrli, poljubi i nastavljaju normalno aktivnosti. Ako dete nastavlja sa svojim neprimerenim ponašanjem, ostaje još toliko minuta na stolici(prostoriji) i opet se ponavlja razgovor, izvinjenje, zagrljaj. Veoma je važno ne raspravljati sa detetom dok je uznemireno. Neće vas dovesti nigde. Zato se dete treba smiriti i razmisliti o svom ponašanju. Često čujem kako dete sa 2-3 godine nije sposobno da razmili o onome što je uradilo. Verujte da jeste. Vaša deca su neverovatno inteligentna i znaju više nego što mislite. Ovu metodu sam pronašla i u knjizi "Kako deci postaviti granice" Najdžel Lata.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4vUdz1JCd6BT_piG9mZwlbXMJEZieKzxvsjeFc5hWBiJfLQUc36eRQlH17jXdaW6TV1CFFl7kk6c5jeekceWqit8vXkE2b9W3jHTQxvOwEUR6B9agOqUSVEcQ-spBiZ_vBKBg0awwuTE/s1600/images+%252865%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4vUdz1JCd6BT_piG9mZwlbXMJEZieKzxvsjeFc5hWBiJfLQUc36eRQlH17jXdaW6TV1CFFl7kk6c5jeekceWqit8vXkE2b9W3jHTQxvOwEUR6B9agOqUSVEcQ-spBiZ_vBKBg0awwuTE/s1600/images+%252865%2529.jpg" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
U svakoj porodici je ova žena svojom metodom uspela uraditi neverovatne stvari. Deca su se zaista menjala, postajala mirnija, sa više poštovanja, znala su šta može a šta ne. Naravno u svaku porodicu je uvodila neke zajedničke aktivnosti koje su od ogromnog značaja za celu porodicu. U današnje vreme, kada se brzo živi, često čujem da roditelji nemaju vremena. Slažem se. No za svoju porodicu morate naći vreme, bar 3x nedeljno. Ne morate ako vam nije stalo, ali ja verujem da jeste.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Takođe je bitno naći vreme za razgovor sa svojom decom, za čitanje, smejanje, pevanje i ludiranje. Mi imamo ritual da svako veče pišemo na čemu smo taj dan zahvalni i stavljamo papiriće u teglu. Postavite granice, razgovarajte o njima svi zajedno, kao porodica. Postavite pravila. Ne postoje univerzalna pravila. Svaka porodica je priča za sebe. Ako je meni ok da se jede u sobi, nekome to nije uopšte normalno. Tako da, postavite vaša pravila i poštujte ih. Deca takođe moraju imati svoje obaveze, mimo škole i vrtića. Opet ta cenjena tegla. U tegli su papirići sa obavezama. Svaki dan deca uzimaju jedan papirić i obavljaju zadatak koji su dobili. Naravno, zadatak mora biti u skladu sa uzrastom. </div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj0ovHpSsuWex4be0Mt2927Iq61WvahTVUvVmyfGLHLHKkim4ooiTbr_15Xd869Mo8LtrFRuYdLvlIJtUL_-7VsdRHnqMN92YzMgAfhPf6gbYVoQiaCUyAKywd30PmLWs9EVnj9dTPr0oM/s1600/14324595_10206830074060528_4783567321245283911_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj0ovHpSsuWex4be0Mt2927Iq61WvahTVUvVmyfGLHLHKkim4ooiTbr_15Xd869Mo8LtrFRuYdLvlIJtUL_-7VsdRHnqMN92YzMgAfhPf6gbYVoQiaCUyAKywd30PmLWs9EVnj9dTPr0oM/s320/14324595_10206830074060528_4783567321245283911_o.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kao majka dvoje dece, a i kao prosvetni radnik imam dovoljno iskustva koja mi govore jedno: U vaspitanju treba naći dobar balans. Nikako nisam za batine sem u iznimnim situacijama kada je život deteta ugrožen(istrčavanje na ulicu, guranje prsta u utičnicu...). Tu podrazumevam puckanje po guzi ili ručici, nikako batine. Videla sam mnogo roditelja koja su tukla svoju decu, vređala i ponižavala. Ta deca su postala agresivna, tukla su se, vređala druge. Takođe sam videla mnoge roditelje koji nisu dali da mu neko dete popreko pogleda, u svemu mu povlađivala, sve dopuštala. Postali su neodgovorni, bahati, razmaženi. Jasne granice, doslednost i osećaj odgovornosti za svoje postupke čine pravu kombinaciju. Uz to velika količina ljubavi (koja ne podrazumeva da dete držite pod staklenim zvonom), razumevanja i zajedničkog vremena je nezamenjiva. Dete treba da oseti da ste mu podrška, da se na vas može osloniti ali isto tako i da je odgovorno za svoje postupke. Da zna da ima prava ali i obaveze. Da zna da je voljeno ali da postoje granice koje se ne smeju preći. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ova metoda kod moje dece dobro funkcioniše, no budući da su deca različita ne deluje isto kod starijeg i mlađeg sina. Jedan postane brzo svestan šta je uradio i brzo rešimo nesuglasicu, dok je drugi jogunastiji ali na kraju se sve uvek završi na razgovoru i zagrljaju.Slažem se da će neko možda uspeti dete disciplinovati i bez ove metode ali to sve zavisi i od deteta. Mirnije dete lakše sarađuje od nemirnijeg. Vidim to po svojoj deci. Ko uspe, svaka čast. Ko ne uspe, nije strašna ova stolica verujte.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Nisam neko ko bi decu stavio na električnu stolicu i vezivao za radijator kako su me neki opisali. To znaju svi koji me poznaju. Moja deca znaju koliko ih volim, imaju moju ogromnu ljubav i uvek sam uz njih. Ponosni su na mene isto kao i ja na njih. Oni su divni dečaci koji kao i sva deca pokušavaju testirati granice. Zato ih ja uvek usmeravam na pravi put. Dajem im krila da polete, podržavam ih u njihovim snovima ali ih isto tako učim da "lepa reč i gvozdena vrata otvara"!</div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-61646031516821442572016-09-09T10:18:00.000+02:002016-09-13T14:11:09.859+02:00Podrži me!<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Jutros sam srela dečaka iz mog kraja. Uredno se javio i užurbanim korakom krenuo ka školi. Marko je oduvek bio veoma lepo vaspitano dete i odličan učenik, dok je njegov najbolji drug Saša bio mangup i nije voleo da uči. Dok sam gledala za Markom kako zamiče iza ugla setila sam se događaja od pre par godina.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Želiš biti košarkaš?", čulo se iz Sašinog dvorišta. "Nema šanse, ti nisi dovoljno visok", Sašin tata je objašnjavao. "Košarkom se bave samo visoki", dodao je.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Ali ja sam samo malo niži od Marka, a on trenira", Saša je pokušao da ubedi tatu.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Rekao sam da to nije za tebe. Nikada nećeš biti uspešan košarkaš. Treniraj nešto što ti više leži", tata je bio uporan. Majka je samo ćutala.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Saša je bio razočaran. Baš je želeo da bude sjajan košarkaš. Već je sebe zamišljao na terenu kako daje trojke a publika mu aplaudira. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Još par puta sam čula kako Saša i tata razgovaraju ali sve se završilo na tatinim rečima: "Ti ne možeš biti košarkaš, nizak si. Loš si i u školi a ti bi i košarku još da treniraš!"</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bilo mi je žao deteta. Nema nikakvu podršku oca i majke. Da su mu bar dali šansu!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Prošlo je nekoliko dana kada sam videla Marka i Sašu kako idu iz škole.Čula sam njihov razgovor.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Jesi li pitao tatu i mamu da treniraš sa mnom košarku?",upitao je Marko Sašu.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Jesam!"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Iiii?"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Ne mogu.", s tugom u glasu je rekao Saša.</div>
<div style="text-align: justify;">
"A zašto?", Marko je bio iznenađen.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Pa...tata kaže da sam nizak i da sigurno neću uspeti"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Svašta. Pa nije ti dao ni da pokušaš."</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
U tom momentu je naišla Markova mama.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Hej momci, kako ste? Kako je bilo u školi?", s osmehom na licu je pitala mama.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Dobro", rekao je Marko,"ali je Saša tužan."</div>
<div style="text-align: justify;">
"Zašto?"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Ma...tata neće da mi dozvoli da treniram košarku. Kaže da ja to ne mogu zbog visine. Možda je i u pravu.", spustio je glavu Saša.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Glupost!",viknula je Markova mama.</div>
<div style="text-align: justify;">
Dečaci su je pogledali.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Obavezno moraš probati.Ako ne budeš, uvek ćeš se pitati šta bi bilo da si pokušao. Kada budeš trenirao, sam ćeš videti da li možeš ili ne",pokušavala je da ga ohrabri.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Dok je išao kući, razmišljao je o njenim rečima. Šta da radi?</div>
<div style="text-align: justify;">
Onda je zastao. Doneo je odluku. Reći će tati.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Tata!, viknuo je odmah s vrata,"nešto sam odlučio."</div>
<div style="text-align: justify;">
"Šta sine?", upitao je otac.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Počeću da treniram košarku sa Markom. Njegova mama kaže da moram pokušati da bih znao da li je nešto za mene ili ne."</div>
<div style="text-align: justify;">
Otac je odmahnuo rukom i dobacio: "Radi šta hoćeš! Nemoj samo da posle kukaš kada te budu ismevali. Nadam se da sad u školi nećeš dobijati jedinice umesto trojki. I bez košarke si slabo učio."</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Saša je doneo čvrstu odluku da im svima pokaže da on to može.</div>
<div style="text-align: justify;">
Prolazili su dani a Saša i Marko su vredno trenirali.Markovi roditelji su bili na svakom treningu, na svakoj utakmici i bodrili dečake. Ponekad čak malo više Sašu jer je njemu trebala veća podrška.</div>
<div style="text-align: justify;">
Prolazile su nedelje a Saša je bio uporan. Svaku kritiku i svaku pohvalu trenera je shvatao kao lekciju i išao napred. Ocene u školi su se popravljale. Toliko je bio sretan što trenira košarku da je imao ogromnu želju i da uči i tu takođe pokaže da je uspešan.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Sašini roditelji su otišli u školu očekujući da vide loše ocene ali su ostali u šoku kada su pogledali sve te četvorke i petice. Razredna ga je pohvalila i za primerno vladanje. Zapitali su se šta se to dešava s njihovim sinom. </div>
<div style="text-align: justify;">
Saša i Marko su imali utakmicu. Markovi roditelji su naravno bili na tribinama i navijali. Odjednom su se pojavili i Sašini roditelji. Saša ih je ugledao. Nije mogao da veruje. Osetio je kako mu srce jače lupa od uzbuđenja. Srce mu se osmehivalo. Sada će moći da im pokaže da je dobar, da je možda i najbolji. Biće ponosni na njega.</div>
<div style="text-align: justify;">
Utakmica je počela, koševi su se ređali. Tribine su kliktale. Do kraja utakmice je bilo neizvesno ko će pobediti. Saša je odjednom ugledao šansu, dobio je loptu. Koš je daleko ali daće sve od sebe. Bacio je loptu ka košu i zatvorio oči. Čuo se vrisak. Kooooooš!Sudija je svirao kraj.</div>
<div style="text-align: justify;">
Svi su potrčali ka njemu i uzvikivali njegovo ime.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdBPU18fWjsomxIX084iuRjTgd6biaDS0LTWnEz5ErR_HLSx2uy7DR3nnjgez8bAbvcTWynnlo_KD_yELyZmt-Ab4sDKURcHlN6L5-gy5uJ-fkSOVD1HEkaJG3cBkMMgz13zq-zsHM01w/s1600/Rim+height+for+kids.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdBPU18fWjsomxIX084iuRjTgd6biaDS0LTWnEz5ErR_HLSx2uy7DR3nnjgez8bAbvcTWynnlo_KD_yELyZmt-Ab4sDKURcHlN6L5-gy5uJ-fkSOVD1HEkaJG3cBkMMgz13zq-zsHM01w/s320/Rim+height+for+kids.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">activekids.com</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Dao si trojku Saša!", vikao je Marko dok su ga svi grlili.</div>
<div style="text-align: justify;">
Doneo je pobedi svom timu. On, kome su rekli da nije dovoljno dobar, da nije dovoljno visok.</div>
<div style="text-align: justify;">
Pogledao je u roditelje. U očima oca i majke su bile suze radosnice.</div>
<div style="text-align: justify;">
Kada su mu prišli dugo su ćutali a onda su se zagrlili. Zagrlili su se najjače što su mogli.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Sine", tiho je rekao tata, "ponosni smo na tebe! Oprosti što sam sumnjao."</div>
<div style="text-align: justify;">
"Hvala ti što nas nisi poslušao i što si odlučio da pokušaš. Ti si sjajan košarkaš", ponosno je rekla mama.</div>
<div style="text-align: justify;">
Bilo ih je divno gledati.</div>
<div style="text-align: justify;">
Onda je tata dodao:"Sada mi je jasno zašto je Marko uvek bio tako dobar učenik i sportista. Imao je podršku i ljubav roditelja. Hvala sine što si nas tome naučio. Od sada ćeš uvek imati našu podršku!"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Volim vas", viknuo je Saša.</div>
<div style="text-align: justify;">
"I mi tebe sine!"<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe width="320" height="266" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/RFuPpInglEU/0.jpg" src="https://www.youtube.com/embed/RFuPpInglEU?feature=player_embedded" frameborder="0" allowfullscreen></iframe></div>
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-42069530686181746882016-09-01T22:34:00.001+02:002016-09-02T09:31:39.543+02:00Dete otvorenog srca<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Sanja je dotrčala iz dvorišta sva zadihana i upitala me umilnim glasom:</div>
<div style="text-align: justify;">
"Mamice, možemo li Ana, Maja i ja nešto da kupimo od slatkiša i pojedemo posle ručka?"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Može!", odgovorila sam. "Daću svakoj od vas novac da odete u prodavnicu i kupite mi nešto a od kusura kupite sebi neki slatkiš", dodala sam.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Važi. Šta treba da kupimo?", upitala je Sanja.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Maja neka kupi jabuke i banane, Ana sir i kajmak a ti kupi krompir i krastavce"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Važi mama", viknu Sanja dok je užurbano išla ka svojim sestrama.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kada su stigle u prodavnicu, svaka je znala šta treba da kupi mami. Od kusura mogu kupiti neki slatkiš. Međutim Sanja je ugledala ogromnu kesu svog omiljenog keksa. Nije znala šta da radi. Ako kupi krompir i krastavce neće imati dovoljno novca za keks. Keks joj se smešio sa police kao da je govorio: "Pojedi me!" Nije odolela i rekla je sestrama:</div>
<div style="text-align: justify;">
"Obožavam ovaj keks i moram ga kupiti. Mami ću reći da nije bilo krastavaca i krompira a vi moju priču potvrdite pa ću vam dati malo keksa. Važi?"</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ana i Maja su je gledale zbunjeno.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Neću da lažem mamu!, rekla je Maja.</div>
<div style="text-align: justify;">
"E onda nećeš dobiti keks", bila je uporna Sanja.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Neka", rekla je Ana, "ja ću od svojih para kupiti krastavce a ti Majo od svojih kupi krompir."</div>
<div style="text-align: justify;">
"Ali onda nas dve nećemo imati za slatkiš!", uzviknula je Maja.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Znam", tiho je rekla Ana, "ali mami to treba i moramo joj doneti."</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Maja i Ana su tako i uradile. Sanja se smeškala jer je uspela sav novac potrošiti na svoj omiljeni keks.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kada su došle kući pitala sam ih šta su kupile sebi.Maja i Ana su spustile pogled dok je Sanja poskakivala od sreće. </div>
<div style="text-align: justify;">
Maja mi je objasnila šta je Sanja uradila, da su njih dve ostale bez slatkiša i još neće ni keks sa njima da podeli. </div>
<div style="text-align: justify;">
Razmišljala sam kako Sanju da naučim važnu lekciju. Onda sam došla na ideju.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Nakon ručka odvela sam Sanju u sobu, stavila je na krevet sa velikom kesom keksa. Rekla sam joj da tu sedi dokle god ne pojede sav keks. Maji i Ani sam zabranila da uzmu od nje makar i jedan keks. Njima ću ja kupiti.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Sanja je sva srećna počela jesti svoj omiljeni slatkiš. Kako je vreme odmicalo i stomačić se punio, Sanja je shvatila da ne može sve pojesti sama. Molila je sestre da joj pomognu ali one su znale da ne smeju.</div>
<div style="text-align: justify;">
Sanja je jela i plakala, jela i plakala, dok nije legla i zaspala.</div>
<div style="text-align: justify;">
Znala sam da neće sve pojesti ali sam htela da nauči da ne sme biti sebična i misliti samo na sebe. Deliti je lepše nego dobijati.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiOJhaXKXLWpD3UiK03k7NUQhqq24mtfs0HLFEQMw1BBAYWvuYnqRIZJ7DeT-nHzjZUQKBWUXlR4G-kjxZJh4hvoBP5ij9i9scCqdDTseMHowF3-Ka1sX7tl8MOnGoVZXM-6Smpm_KYDxo/s1600/kada-deca-jedu-vise-1029.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="211" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiOJhaXKXLWpD3UiK03k7NUQhqq24mtfs0HLFEQMw1BBAYWvuYnqRIZJ7DeT-nHzjZUQKBWUXlR4G-kjxZJh4hvoBP5ij9i9scCqdDTseMHowF3-Ka1sX7tl8MOnGoVZXM-6Smpm_KYDxo/s320/kada-deca-jedu-vise-1029.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kada se probudila, Sanja je došla do mene i rekla:</div>
<div style="text-align: justify;">
"Izvini mama, pogrešila sam. Nisam trebala sebi kupiti keks i biti sebična. Trebala sam uraditi kako si rekla i svaka od nas bi dobila slatkiš." Okrenula se i izvinula sestrama koje su joj odmah oprostile i zagrlile je.</div>
<div style="text-align: justify;">
Nasmešila sam se i rekla: "Drago mi je da si shvatila. Volim te najviše na svetu. Tebe i tvoje sestre. Budi otvorenog srca i otvoreno srce ćeš pronaći. Hajde sada da podelimo preostali keks dok uživamo u sjajnom filmu."</div>
<div style="text-align: justify;">
"Hajdemo!", oduševljeno je uzviknula Sanja.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe width="320" height="266" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/j4IRCSMCrjE/0.jpg" src="https://www.youtube.com/embed/j4IRCSMCrjE?feature=player_embedded" frameborder="0" allowfullscreen></iframe></div>
<br /></div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-41623555843073831252016-08-18T14:05:00.000+02:002016-09-01T22:35:48.458+02:00Malim koracima do velikih ciljeva<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Komšinica me zamolila da joj pričuvam unuku Maju dok ode u kupovinu. Maja je bila preslatka osmogodišnjakinja, duge plave kose i kristalno plavih očiju. Bila je kod bake za raspust. Uz Maju je stigla i poruka da su tata i mama rekli da se preko raspusta mora pročitati bar jedna knjiga.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Maja je napućila svoja lepa usta i rekla:</div>
<div style="text-align: justify;">
"Neću da čitam, mrzi me. Ima tako puno stranica."</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Majo", rekla sam polako, "a koja je to knjiga sa tako mnogo strana?"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Pa bilo koja. Rekli su bilo koju ali koju god da uzmem, sve su debele.", tužno je objašnjavala Maja.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Hm...hajde da pogledamo kod mene na policama. Možda nađemo nešto", predložila sam joj.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Hajde", prihvatila je predlog i krenula u sobu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Budući da obožavam da čitam, u mojoj sobi na policama je bilo mnogo knjiga. Maja nije mogla da se načudi.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Ovoliko knjiga sam videla samo u biblioteci. Kada ti to stigneš da pročitaš?", upitala me Maja.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Nisam to odjednom pročitala. Jednu po jednu."</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Devojčica je zurila u knjige ne znajući koju da izabere. Posmatrala sam je kako gleda i znala da traži neku najtanju. Osmehnula sam se. Bila je preslatka. Odjednom mi je palo na pamet kako da joj pomognem da zavoli čitanje i nauči još po nešto. Izvukla sam sa police jednu deblju knjigu a ona me već mrko pogledala.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Zar nema neka tanja?", razočarano je upitala.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Ima, ali nije tako zanimljiva kao ova", pokušala sam da joj zagolicam maštu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Dala sam joj da je prelista i pogleda slike. Videla sam da joj se dopada.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Hajde, pročitaj mi ovu prvu", rekoh,"pa ćeš mi reći da li ti se dopala."</div>
<div style="text-align: justify;">
"Pa tu ima više priča. Možemo čitati jednu po jednu, zar ne?", uzbuđeno je dodala.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj162R7LIDqLcMsBPBAtoUAkd3cSDSuRz4egFgNU_9FlTlxKUnLyYcO2i2OQTF9dbj5UCig_8FAp7YcU-rD1NwCZnYaQFfE2gxFIhyphenhyphenubO-6YS3GVVRZlEHMkkZlB4ZZqogZ7cU0yzI6zVo/s1600/child-reading.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj162R7LIDqLcMsBPBAtoUAkd3cSDSuRz4egFgNU_9FlTlxKUnLyYcO2i2OQTF9dbj5UCig_8FAp7YcU-rD1NwCZnYaQFfE2gxFIhyphenhyphenubO-6YS3GVVRZlEHMkkZlB4ZZqogZ7cU0yzI6zVo/s320/child-reading.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Dok je Maja čitala posmatrala sam je. Videla sam da uživa. Kao da je ušla u priču i bila jedna od glavnih junaka. Kada je završila rekla je:</div>
<div style="text-align: justify;">
"Sjajna priča. Posebno mi se dopala ona devojčica što je pomogla drugu da ustane kada je pao. I ja bih tako postupila."</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Vidiš kako su knjige super."</div>
<div style="text-align: justify;">
"Da. Hoćemo još jednu da pročitamo?", upitala me.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Hajde!"</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Nakon tog dana Maja je svaki dan dolazila kod mene da čitamo. Uživale smo. Putovale smo u mislima u predivne predele, maštale, bile heroji...Onda smo jednog dana došle do kraja knjige.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Zar već?", iznenadila se devojčica.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Vidiš, uz malo truda, pročitala si celu knjigu.", dodala sam.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Ali vidi kako ima puno stranica. Zar sam ja to sve pročitala sama?", u neverici je pitala Maja.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Jesi, ali malo po malo. Priču po priču."</div>
<div style="text-align: justify;">
"Ne mogu da verujem. Pa to je sjajno. Odmah ću javiti tati i mami. Želim ovog leta da pročitam još jednu ovako debelu", s osmehom je dodala.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Naravno. Tako je sa svim stvarima u životu. Kada radiš jednu po jednu stvar, sve je lakše. Malim koracima se stiže do velikih ciljeva!"<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/WNIu5oVWMzY/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/WNIu5oVWMzY?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-90013648856166808872016-08-14T16:27:00.002+02:002016-09-01T22:36:29.837+02:00Sladoled<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Sunce je svom svojom snagom pržilo pesak na plaži gde smo se Vanja i ja baškarile na ležaljkama. Uživale smo u mirisu mora, u milovanju sunca. Na nebu nije bilo ni oblačka. Bio je savršen dan. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Vanja je predložila da odemo do obližnjeg kafića i uzmemo sladoled. Obradovala sam se jer naprosto obožavam njihov sladoled od vanile. Ni jedan drugi mu nije ni blizu. Približavajući se, primetile smo dugačak red. Dve devojke su neumorno prodavale sladoled a ljudi su s nestrljenjem čekali da dođu na red i rashlade se.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Dok smo čekale u redu razmišljala sam o tom divnom kremastom sladoledu sa ukusom vanile. Već sam mogla da ga namirišem i osetim aromu. Vanja se smejala dok me posmatrala. Bila sam kao dete. Na kraju reda, stajala je i jedna devojčica crne kose i zelenih očiju. Imala je oko pet godina. I ona je čekala da kupi sladoled. Netremice me je posmatrala i smeškala se. Konačno smo stigle na red.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Molim Vas tri kugle od vanile", konačno izgovorih kao da me neko juri.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Na žalost nema više vanile. Imamo čokoladu, višnju i kokos", odgovorila mi je prodavačica.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Ali...ja jedem samo vanilu. Šta ću sad?"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Žao mi je, ali samo ovo je ostalo."</div>
<div style="text-align: justify;">
"Onda neću ništa.", besno sam odgovorila, okrenula se i vratila se na ležaljku.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Vanja je uzela sladoled od čokolade i došla do mene.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Zašto nisi uzela neki drugi ukus? Sladoled je sladoled. Ne fantaziraj.", rekla je Vanja.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Neću. E tačno sam znala da će mi nešto pokvariti ovaj predivan dan. Ko uz inat nema sladoleda koji volim. Ja sam baksuz. Uvek mi se to dešava!", besnela sam.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Vanja me posmatrala i vrtela glavom.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Praviš problem tamo gde ga nema", dodala je.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Ma ne razumeš. Htela sam baš taj sladoled, samo taj mi se dopada. Ovo je mogao biti sjajan dan a sad je pokvaren samo zbog glupog sladoleda!", uporno sam pokušavala Vanji da objasnim koliko sam nesretna.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
U tom momentu, pored nas je prošla ona ista devojčica crne kose i zelenih očiju. Osmehnula nam se. U ruci je nosila sladoled. Pogledala nas je i rekla:</div>
<div style="text-align: justify;">
"Imala sam sreće. Dok sam stigla na red ostala je samo jedna kugla od kokosa. Sve ostalo se rasprodalo. Ne volim mnogo kokos ali sam baš srećna jer se moglo dogoditi da uopšte ne dobijem sladoled. Mada, kad malo bolje razmislim i nije tako loš ovaj kokos."</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Mahnula nam je i otrčala dalje. Vanja me posmatrala dok sam gledala za devojčicom otvorenih usta. Ćutala sam. Ćutala je i Vanja. Odjednom sam shvatila. </div>
<div style="text-align: justify;">
"Ona je srećna što je dobila jednu kuglu sladoleda koji baš i ne voli, a ja sam nesrećna zbog sladoleda koji nisam mogla dobiti", promrmljala sam više kao za sebe.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjhumf_Cv_UOlxidvNQK-cfjiXQkCVbgw5mFheZEDI9sWxSHY2bG1rjAEFbFSwT2LMT6Sobka3aFpqRnlW21Y06iDMhyphenhyphen-Tef6xohycaBFdpsji2hzmJJeXN62wIoZU03mx8n3CEa2BnCa4/s1600/sladoled.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="180" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjhumf_Cv_UOlxidvNQK-cfjiXQkCVbgw5mFheZEDI9sWxSHY2bG1rjAEFbFSwT2LMT6Sobka3aFpqRnlW21Y06iDMhyphenhyphen-Tef6xohycaBFdpsji2hzmJJeXN62wIoZU03mx8n3CEa2BnCa4/s320/sladoled.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Mondo.rs</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Možda sam ipak mogla da probam neki drugi ukus, šta misliš?",upitala sam Vanju.</div>
<div style="text-align: justify;">
Samo se osmehnula i dodala:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Devojčica te naučila važnu lekciju. Mislim da si shvatila da treba držati fokus na onom što imaš i biti zahvalan na tome a ne kukati za onim što nemaš. Ona je srećna, ima sladoled. A šta imaš ti?"</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Morala sam da priznam da je zaista tako.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Čekaj, idem do drugog kafića da proverim imaju li tamo sladoled o vanile"; s osmehom je rekla Vanja.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Hej", viknula sam za njom, "ako nema vanila, može bilo koji."</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Obe smo se glasno nasmejale.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/8-IkNRMxYrc/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/8-IkNRMxYrc?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-43646505295245300522016-08-12T18:52:00.003+02:002016-09-01T22:37:03.346+02:00Moje i tvoje je naše<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Bio je predivan prolećni dan. Park je bio prepun dece. Čuo se smeh sa svih strana. Vesna i ja smo vozile bicikl i uživale u sunčevim zracima koji su nas milovali. Vozile smo dalje. Odjednom smo čule glasove. Dolazili su iz peščanika. Neko se svađao. Prišle smo bliže i videle dva dečaka. Bili su mlađi od nas. Počeli su se gurati i to je polako prelazilo u pravu tuču.Prišle smo im i pitale ih kako se zovu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Ja sam Ivan", rekao je stariji dok je brisao suze koje su mu se slivale niz lice.</div>
<div style="text-align: justify;">
"A ja Bojan", dodao je mlađi.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Šta se dogodilo, možemo li vam pomoći?, upitala sam.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Bojan neće da mi da ovaj auto, a moj je!", tužno je rekao Ivan.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Neka je tvoj, ja sam se prvi počeo igrati sa njim", ljutito je odgovorio Bojan.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Ti uzmi onaj manji."</div>
<div style="text-align: justify;">
"Neću, hoću baš taj!"</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ni jedan nije hteo da popusti. Nas dve smo se gledale. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Kako da im pomognemo?", upitala me Vesna.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Razmišljala sam.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"A šta to pravite u pesku?", upitala sam ih.</div>
<div style="text-align: justify;">
"Ja pravim tunel",uzviknuo je Bojan.</div>
<div style="text-align: justify;">
"A ja puteve", dodao je Ivan.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ćutali smo i gledali se. Sinula mi je ideja. Dečaci su čekali da im pomognemo. Obojica su očekivala da su u pravu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"A zašto ne bi sada seli na ovu klupu i rekli nam kako se osećate", rekla sam i već imala rešenje problema u glavi.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Vesna je već znala šta sam smislila i samo se smeškala. Seli smo svi na klupu.<br />
<br />
"Tužan sam jer mi Ivan ne da svoj auto. Nije mi jasno zašto mu je problem da mi ga malo da kad je svakako njegov i uvek se može igrati sa njim?", jadao se Bojan. "Kada završim sa igrom vratiću mu ga."<br />
"Meni je baš sad trebao taj auto da mi prokopa tunel u pesku a malo sam se i uplašio da mi ga nećeš vratiti", izustio je Ivan spustivši pogled.<br />
<br />
Nas dve smo ih ponosno posmatrale. Kako ih je lepo gledati dok iskreno razgovaraju, bez besa i ljutnje.<br />
<br />
"Šta sad da radimo?", upitao nas je Ivan.<br />
"Hm...", uzdahnula sam, "sigurna sam da ste vas dvojica sposobni sami da nađete rešenje bez svađe."<br />
<br />
Ćutali su. Ćutale smo.<br />
Odjednom je Ivan skočio.<br />
<br />
"Znam, možemo se igrati zajedno. Napravićemo puno puteva i tunela u pesku. Ti ga vozi da iskopava tunele a ja ću odnositi pesak na istovar. Šta kažeš?", veselo je predkožio Ivan skakutajući od nestrpljenja.<br />
"Super ideja!", vrisnuo je Bojan i zagrlio druga. Otrčali su u pesak i počeli svoju peščanu avanturu. Dugo smo ih još posmatrale. Osmeh im nije silazio s lica. Bili su tako srećni.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrZUhOntnr79KfFuONU5_Otqx7pvhp4wpQCxZoELmus74vxUK6o0tJtO2WZfGvuBSBq9yi-5LF_5GVkqSblIJNDLEtm70rn8TBcWkcIMQc0T3XiOoElNBcdUfU3niHUfgT2fCyta4998E/s1600/_sp-igranje-u-pesku.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhrZUhOntnr79KfFuONU5_Otqx7pvhp4wpQCxZoELmus74vxUK6o0tJtO2WZfGvuBSBq9yi-5LF_5GVkqSblIJNDLEtm70rn8TBcWkcIMQc0T3XiOoElNBcdUfU3niHUfgT2fCyta4998E/s320/_sp-igranje-u-pesku.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Opusteno.rs</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Tada je došao još jedan dečak i pitao:<br />
"Dajte mi taj auto?"<br />
<br />
Bojan i Ivan su zastali. Mnogi bi pomislili da je opet došlo do svađe ali Vesna i ja smo očekivale drugi ishod. Verovale smo da su naučili lekciju.<br />
<br />
"Ne možeš dobiti auto jer se mi igramo sa njim, ali se možeš igrati sa nama", odgovorio je Bojan veselo.<br />
"Sve ćemo se lepo dogovoriti", dodao je Ivan.<br />
Dečak je seo kod njih u pesak i podela uloga je počela.<br />
<br />
Znale smo da su danas naučili da se razgovorom uvek više postiže nego svađom. To su nam upravo dokazali.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/maUSQ-oAR68/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/maUSQ-oAR68?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-69312805135411755962016-08-08T13:26:00.000+02:002017-10-20T12:13:20.993+02:00Veruj u sebe<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;">Zovem se Nikola. Imam 10 godina. Obožavam da igram
fudbal i svaki trenig sa nestrljenjem očekujem. Uvek sam davao sve od sebe da budem najbolji,
ali mi se čini da to nikada nije bilo dovoljno. Bio sam tužan. Jedan
događaj sa današnjeg treninga me naveo na duboko razmišljanje.<span style="color: #1e4263;"><o:p></o:p></span></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;">Dok sam se vraćao sa treninga jesenje lišće mi je šuštalo pod
nogama i prohladni vetrić pirkao po licu. Išao sam prema kući i razmišljao o
onome što mi je jedan od drugara na kraju treningu rekao:<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;">"Nikola, zbog tebe smo izgubili. Baš si užasno igrao!"<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;">Dugo su mi te reči odzvanjale u glavi. Zar je moguće da sam igrao
tako loše? A dao sam sve od sebe. Čak sam i jedan gol dao. Izgleda da to nije
dovoljno. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;">Bio sam sve tužniji i polako gubio veru u sebe. Stigao sam kući. Moj
stariji brat Veljko je pisao neki sastav za školu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;">"Šta radiš?", upitao sam ga<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;">"Pišem sastav iz srpskog, kako je bilo na treningu?",
odgovorio je Veljko.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;">"Ma...onako.", tužno sam spustio glavu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;">"Zašto?"<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"> Ispričao sam mu šta se dogodilo na treningu.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"> Veljko me posmatrao, kao da je tražio prave reči da me uteši.<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;">Pogledao me i rekao: "Vidiš, ja pišem ovaj sastav za sutra. Ne
znam koju ću ocenu dobiti ali ja znam da sam ga napisao najbolje što mogu.
Možda on neće biti za pet ali ću ja znati da sam se trudio. Takođe znam da sam
ja najbolji u matematici. Svako je od nas najbolji u nečemu.“<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0.0001pt;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;">Dugo sam razmišljao o onome što mi je brat rekao. Pitao sam se da
li sam ja zadovoljan svojim zalaganjem na treningu i da li sam dao svoj
maksimum? Da, bio sam zadovoljan svojom igrom. Ali ipak me drug iskritikovao.
Zašto? Razmišljao sam o dečaku čije su mi reči još odzvanjale u ušima. Prisećao
sam se njegove igre, datih golova, propuštenih šansi. Da li je on igrao bolje?
Nije. Činilo mi se da smo dobar tim i da smo svi davali svoj maksimum.<o:p></o:p></span></div>
<span style="background-color: #c27ba0;"><span style="color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><span style="color: #0b5394;"><br /></span>
</span></span><br />
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: justify;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjxVpXpfcwiOrRHFIsisaTITnOHfZkBqjJNgaU-V4PSdtIg2sNjLsIWIKvpgHIQ9nTaJrI0pL86QoevUESUUC5KbJnOd3d5guLVzAwej9UtolX7CTIDsVz6ogfTL-ftOhpvcV44JV2ajhM/s1600/Decak-igra-fudbal.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjxVpXpfcwiOrRHFIsisaTITnOHfZkBqjJNgaU-V4PSdtIg2sNjLsIWIKvpgHIQ9nTaJrI0pL86QoevUESUUC5KbJnOd3d5guLVzAwej9UtolX7CTIDsVz6ogfTL-ftOhpvcV44JV2ajhM/s320/Decak-igra-fudbal.jpg" width="320" /></span></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif; font-size: small;">bol.rs</span></td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;">Tada je zazvonio telefon. Kada sam se javio na telefon čuo sam glas
svog dugog drugara sa treninga. Pomislio da će i on početi da me kritikuje, kada
se sa druge strane čulo: <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;">"Nikola, hteo sam samo da ti kažem da si danas bio
fantastičan. Sjajno si se dodavao, a onaj gol je bio zapanjujuće dobar. Svaka
ti čast!. Hoćemo napolje?"<o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;">Nisam mogao da verujem šta
sam upravo čuo. Osmehnuo sam se. Ma šta osmehnuo, lice mi se odmah razvuklo u
široki osmeh. Otrčao sam kod brata da mu ispričam šta se dogodilo. Onda sam se
zamislio. Kako je moguće da me za istu stvar neko kritikuje a neko hvali? Bili
smo na treningu zajedno. Obojica su videla moju igru a opet drugačije su me
videli. <o:p></o:p></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<div class="MsoNormal" style="background-attachment: initial; background-clip: initial; background-image: initial; background-origin: initial; background-position: initial; background-repeat: initial; background-size: initial; line-height: 14.7pt; margin-bottom: 0cm;">
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;">Tada mi je Veljko rekao: "Tuđe mišljenje je samo to, tuđe
mišljenje. Nikada te niko neće gledati istim očima. Ali to nema veze sa tobom,
to nije ono ko si ti. Ti si ono kako ti sebe vidiš. To je najvažnije. Samo
veruj u sebe!"<o:p></o:p></span><br />
<span style="background-color: #c27ba0;"><span style="color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><span style="color: #0b5394; font-family: "arial" , "sans-serif"; mso-fareast-font-family: "Times New Roman"; mso-fareast-language: SR-LATN-RS;"><br /></span>
</span></span><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<span style="background-color: #c27ba0;"><span style="color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/BgRUD-J8xWU/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/BgRUD-J8xWU?feature=player_embedded" width="320"></iframe></span></span></div>
<span style="background-color: #c27ba0; color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><br /></span></div>
<span style="background-color: #c27ba0;"><span style="color: white; font-family: Verdana, sans-serif;"><span style="color: #0b5394;"><br /></span>
</span></span><br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
</div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-2621953617134818242016-08-06T15:28:00.002+02:002016-08-06T15:28:51.860+02:00Kada je dete bolesno moj izbor je...<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Kada sam rodila starijeg sina nisam bila baš mnogo edukovana o mogućnostima alternativnog načina lečenja pa sam sve što kažu lekari slepo sledila. Svaka vakcina, svaki antibiotik bili su uredno dati. Ne mogu reći da je bio previše bolešljiv ali kao i svako dete koje ide u vrtić kačio je razne viruse.</div>
<div style="text-align: justify;">
Rodio se zatim i mlađi sin i priča se nastavlja. On je bio osetljiviji, bolešljiviji pa je sa sedam meseci nakon ispijene bočice antibiotika dobio početnu upalu pluća. Tu noć nikada neću zaboraviti. Sama sa decom, muž radi noćnu smenu, 4h ujutro. Maleni se budi i plače. Kada sam ga dotakla skamenila sam se koliko je bio vreo.Temperatura 40,2, brzo ga umotavam u mokar čaršav, lek, krompir na tabane. Jedva nešto malo da je temperatura pala. Kod lekara, vađenje krvi, razmatranje i na kraju bolnica. Dete ima početnu upalu pluća. Injekcije, sirupi, inhalacije...Tamo smo zakačili još i rota virus pa smo se sa dijarejom družili nekih 10 dana. Preživesmo.Nakon malo više od godinu dana, opet bolnica jer ima navodno bronhijalnu asmu pa smo dobijali injekcije, inhalacije i razne sirupe. I to preživesmo. Nastavak je bio da lekari za sve živo ispisuju samo antibiotik, Ventolin ako kašlje i neki sprej za nos.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Onda sam se zapitala...koliko su moja deca do sada primila vakcina, popili sirupa, dobili injekcija i inhalacija? Nešto mi se zgrčilo u želucu. Onda sam čula za jednu doktoricu, homeopatu. Odvela sam decu kod nje, saslušala nas je i rekla da kod ovakvog vida lečenja očekujemo pogoršanje simptoma prvih 6 meseci ali da izdržimo. To je period čišćenja organizma od svih nagomilanih toksina. Odlučili smo da se uhvatimo sa tim u koštac. Prvih pola godine je baš tako bilo, svakih 2-3 nedelje su nešto zapatili. Više mlađi nego stariji sin doduše. Izdržali smo. Za sve sam se sa njom konsultovala. Oko ishrane, skidanja temperature na prirodan način, oko davanja homeopatskih lekova, prirodnih načina inhalacije. Sada, kada pogledam unazad ja vidim dvoje zdrave dece. U kartonu i dalje stoji da moje dete ima bronhijalnu asmu a on pumpicu nije koristio vec sigurno 3 godine. Čak smo i sve upale ušiju lečili homeopatski kada su mi svi govorili da je nemoguće bez antibiotika. Mi smo ih demantovali.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj0kdlu58PseOOKCx1-0uL3IPXJwzCnF4nPb1jmf-aGE131-5se70CcTbIOBIvvzelGhUTpfsRf9-fy8rP9TV3Nz9eiEYEfXanuahXh0avo0qFQfoKVyRMgN9yVx7touBfvwjPbRJpxuvE/s1600/homeopatski_lekovi_protiv_alergija_658306136.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj0kdlu58PseOOKCx1-0uL3IPXJwzCnF4nPb1jmf-aGE131-5se70CcTbIOBIvvzelGhUTpfsRf9-fy8rP9TV3Nz9eiEYEfXanuahXh0avo0qFQfoKVyRMgN9yVx7touBfvwjPbRJpxuvE/s320/homeopatski_lekovi_protiv_alergija_658306136.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">yumama.com</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Zato dragi roditelji dobro razmislite da li su svi ti lekovi neophodni? Verujem da neki zaista jesu, ali sve što mogu prirodno lečiti zašto ne bih?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ovo je samo moje iskustvo naravno i ne želim nikoga ubeđivati da sam u pravu ali želim pružiti podršku svim roditeljima koji žele probati ovaj način lečenja.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
I grlite svoju decu, to im je najbolji lek! :)</div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-21473891504527701722016-07-25T19:37:00.000+02:002016-07-25T19:40:54.315+02:00Ograničimo deci telefone i računare<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
U današnje vreme život se ne može zamisliti bez televizora, telefona, kompjutera i ostalih tehničkih pomagala koja koliko nam olakšavaju život, toliko nas i stavljaju u okove. Život je lakši kada možemo jednim klikom videti šta ima novo na drugom kraju planete, pronaći neki recept za omiljeni kolač, komunicirati sa prijateljima koji nam nisu blizu i još mnogo drugih privilegija ima sve to. No kako postaviti granicu i staviti sve u neke razumne okvire? I nama odraslima je postalo normalno da se ne odvajamo od kompjutera, telefona ili tableta. Sve nam je vezano da tehnologiju hteli mi to ili ne. Prosto smo upućeni na to. Posao nam je vezan za kompjuter, trebalo bi da smo stalno dostupni na telefonu i sl. </div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhIB-g063-nY1oe_pmTByo6d3wLJH3cxf5wv8vVD_Tv9Of2G0Cw_MPM-g3BnTvTNaQL25uERCsK4FfAzzY76maWbiHfq7m5Qt55yeoCdpXoCa2FsU5L_NjzoWY997KTw37lLVQga6mwKiM/s1600/AAEAAQAAAAAAAAkTAAAAJDZiNjM1NWRmLTVmZDgtNDlkNi1hNjY4LWM5ZDU2ZDNlOGNkYQ.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="183" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhIB-g063-nY1oe_pmTByo6d3wLJH3cxf5wv8vVD_Tv9Of2G0Cw_MPM-g3BnTvTNaQL25uERCsK4FfAzzY76maWbiHfq7m5Qt55yeoCdpXoCa2FsU5L_NjzoWY997KTw37lLVQga6mwKiM/s320/AAEAAQAAAAAAAAkTAAAAJDZiNjM1NWRmLTVmZDgtNDlkNi1hNjY4LWM5ZDU2ZDNlOGNkYQ.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Preuzeto sa: Linkedin</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
I onda gledam današnju generaciju dece. Posmatram i pitam se zašto su toliko zaluđeni? Zašto je nenormalno ako danas neko nema mobilni (ali ne bilo kakav), ako nije non-stop na Viberu jer zamisli da si otišao da jedeš a da nisi sve prijatelje obavestio o tome? Zabrinuće se. Zamisli da nisi pogledao novi video klip Serbijana i duboko ušao u raspravu o tome. Strašno! To su "veliki problemi" današnje dece. Ako se ne dopisuju, onda se igraju igrice. Ako se ne gledaju video klipovi onda se prave face na Snapchat-u. Kada se okupe kod nekoga kući da se druže onda sede jedno pored drugog i dopisuju se na Viberu. Neka deca čak izbegavaju i napolje da idu već samo sede kod kuće i klikću, klikću, klikću.<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Dragi roditelji moram vas razočarati. Za sve to smo mi krivi. Da, mi! Jeste da stalno krivimo društvo, sistem, okolinu, ali mi smo ti koji smo dozvolili svemu tome da nam truje decu. Nisam za to da se deci zabrani upotreba svih tih divnih i neodoljivih stvari ali se mora ograničiti upotreba. Čujem roditelje kako pričaju da im dete kreće u prvi razred i moraju mu kupiti telefon. Šta će mu? Dovode ga u školu i dolaze po njega.Zatim slična priča gde otac govori kako mora detetu kupiti tablet jer to svi u razredu imaju pa kako sad on da nema. Neće se niko družiti sa njim. E pa ako će se neko zbog tableta s njim družiti bolje i da se ne druži. Moje mišljenje. I opet se vraćam na to da smo mi odgovorni za sve to. Jer...lakše je detetu dati da igra igricu neko sa njim razgovarati, ići u šetnju, maštati, čitati, crtati, smejati se i valjati, praviti kolače i brdo nekih drugih stvari. Nemojte misliti da sam se sad ja našla pametna da solim ostalima pamet i da je kod mene sve idealno. Ne. Zato i pišem ovo jer sam shvatila sve ovo i želim da i vi shvatite koliko je to važno. Gledam svoju decu i vidim sve ovo o čemu pišem. Ali ja sam prihvatila odgovornost i krenula u drugom pravcu, ka rešavanju problema.<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Deca nam izbegavaju knjige, izbegavaju da maštaju, postaju agresivna zbog svih tih sadržaja koje prate. Nikad nije kasno da ih vratimo na pravi put. Biće suza (pripremite se), bićete najgori, krivi za sve ali istrajte. Ograničite upotrebu svih tih virtuelnih stvari i uključite se u život svoje dece. Provodite vreme zajedno. Igrajte se, smejte se, pevajte. Neka oni osmisle nešto. Dogovorite se da uvedete jedan dan nedeljno bez telefona i kompjutera. Svi zajedno. Budite im vi primer. Ako možete vi, moći će i oni. Wow kako to može biti divan dan! Idite na izlet, poknik, ponesite ćebe i hranu. Uživajte u zvucima prirode. Setite se svog detinjstva i pokušajte vratiti bar delić u živote vaše dece.<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Nadam se da će ovaj tekst mnogima značiti i učiniti da se pokrenu, da shvate ozbiljnost situacije. Jer uostalom, svi želimo zdravu decu, kako fizički tako i mentalno. Odlučite i krenite u odvikavanje. Objasnite deci da mogu da koriste računar i telefon za učenje i istraživanje, telefoniranje, a ne za ubijanje dosade. Biće teško ali ne i nemoguće.</div>
<div style="text-align: justify;">
Javiću vam kako napredujemo a pišite i vi.<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Srećno!</div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-53904160281929239972016-05-02T13:05:00.001+02:002016-05-02T13:17:34.462+02:00Porodični odnosi <div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<h3 class="post-title entry-title" itemprop="name" style="font-stretch: normal; margin: 0px; position: relative;">
<div style="text-align: justify;">
<span style="color: #0b5394; font-family: georgia, times new roman, serif; font-size: small; font-weight: normal;">- sa bloga My (im)perfect life</span><br />
<div style="font-size: medium; font-style: normal; font-weight: normal;">
<span style="color: #0b5394; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="font-size: medium; font-style: normal; font-weight: normal;">
<span style="color: #0b5394; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Dok razgovaram sa ljudima čujem razne priče. U poslednje vreme su nekako sve priče vezane za "probleme" u porodici, rodbini,...Ima divnih priča, prepunih ljubavi, pažnje i tolerancije. Ima i onih drugih, manje lepih, o nesuglasicama, svađama, nerazumevanju.</span></div>
</div>
<div style="font-size: medium; font-style: normal; font-weight: normal; text-align: justify;">
<span style="color: #0b5394; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="font-size: medium; font-style: normal; font-weight: normal; text-align: justify;">
<span style="color: #0b5394; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Onda se zamislim nad svim i pitam se zašto je to tako? Zašto ljudi nemaju razumevanja jedni za druge, zašto nemaju vremena da se posvete jedni drugima? Žure, jure, već kasne, ne žele da se bave tim stvarima, imaju preča posla,...Sve su to izgovori!</span></div>
<div style="font-size: medium; font-style: normal; font-weight: normal; text-align: justify;">
<span style="color: #0b5394; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="font-size: medium; font-style: normal; font-weight: normal; text-align: justify;">
<span style="color: #0b5394; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Posebno me fasciniraju odnosi roditelja i dece. Dece koja već imaju i svoju decu. Često se dogodi da slušam priču starijih ljudi kako ih ćerka ili sin vrlo retko zovu a još ređe dođu da ih vide. S druge strane "deca" se pravdaju kako su uvek u gužvi, puno rade, imaju obaveze oko dece i sl. A unuci? Često se ugledaju na svoje roditelje pa dedu i baku tek ponekad nazovu kad im treba džeparac. Tužno! Čujem i komentare kako stari "smaraju", izlapeli su, drže se svojih starih ubeđenja, mešaju se u mnoge stvari, Da, ali zar ne treabamo imati razumevanja za njih kao oni za nas kad smo bili mali? Zar su sve to nerešive stvari? Možemo li to rešiti razgovorom? Dogovorom? Zapitamo li se ikada da li i mi možda grešimo i kako će se jednog dana naša deca ponašati prema nama? Mi im svojim primerom pokazujemo kako se treba ponašati. Zato im budimo dobar primer.</span></div>
<div style="font-size: medium; font-style: normal; font-weight: normal; text-align: justify;">
<span style="color: #0b5394; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="font-size: medium; font-style: normal; font-weight: normal; text-align: justify;">
<span style="color: #0b5394; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Živimo u vreme kada je sve užurbano ali svako od nas može naći jedan dan nedeljno da se vidi sa svojim roditeljima i da svoju decu odvede kod njih. Vreme sa bakom i dekom je neprocenjivo u odrastanju dece. Mnogi ne žive u istom gradu i tada je telefon nezamenjiv. Bar jednom na dan pozovite svoje roditelje ili oni neka pozovu vas. Neka se i vaša deca bar jednom dnevno čuju sa njima. Mnogima ovo deluje glupo ali verujte mi nije.Vreme prolazi i ono što prođe to se ne vraća. Jednog dana će mnogi žaliti što nisu nekome posvetili više vremena, više ljubavi, zagrljaj, osmeh ili lepu reč. Nemojte da se to desi vama.</span></div>
<div style="font-size: medium; font-style: normal; font-weight: normal; text-align: justify;">
<span style="color: #0b5394; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<div style="font-size: medium; font-style: normal; font-weight: normal; text-align: justify;">
<span style="color: #0b5394; font-family: "georgia" , "times new roman" , serif;">Budite primer vašoj deci i oni će jednog dana, kada vi budete stari, vama pružiti ljubav na isti način. Sa svojim roditeljima imam sjajan odnos. Čujemo se svakodnevno a moji sinovi i više puta na dan. Ne mogu da zamislim da bude drugačije. Svaki dan se zahvaljujem što ih imam, što su tu i što su takvi kakvi jesu. Najdivniji roditelji, najbolji baba i deda. </span></div>
</h3>
<div class="post-header" style="line-height: 1.6; margin: 0px 0px 1em;">
<div class="post-header-line-1">
</div>
</div>
<div class="post-body entry-content" id="post-body-358819140663235379" itemprop="description articleBody" style="line-height: 1.4; position: relative; width: 706px;">
<div dir="ltr" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgewJBhL3VAgywNLZHogfylyFfu8PgQi-tIjwMgY0_DKeH7-TRG2WjUS0r5ZQ0WBX1egdeSN3t5MM3kJG84W30Zj2rO0hPBmhGbYLs-Iof6iVaEnDxJeteMViUIWy_dcODRAK5biF5g3k/s1600/12513525_10205131032305546_8454303895084587147_o.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="179" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjgewJBhL3VAgywNLZHogfylyFfu8PgQi-tIjwMgY0_DKeH7-TRG2WjUS0r5ZQ0WBX1egdeSN3t5MM3kJG84W30Zj2rO0hPBmhGbYLs-Iof6iVaEnDxJeteMViUIWy_dcODRAK5biF5g3k/s320/12513525_10205131032305546_8454303895084587147_o.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="background-color: white; color: #38761d; font-family: Arial, Tahoma, Helvetica, FreeSans, sans-serif; line-height: 22.4px; text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
</div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-21189388195680390702016-02-29T13:16:00.001+01:002016-02-29T15:43:10.721+01:00O doslednosti<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Kada su deca u pitanju od posebne važnosti je biti dosledan. Deca testiraju naše granice, hoće da nas slome i vide dokle mogu ići. Mi smo ti koji moramo biti strpljivi, smireni i mudri. Teško je, znam, no nije nemoguće. Često vidim roditelje koji u besu ili nemoći prete kaznom ili batinama i posle 5 min. popuste. Dete već tada shvati da je ono glavno i da će roditelj popustiti svaki put. Možda ne svaki put ali će dete svaki put biti upornije u nameri da nas potčini. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Evo primera. Mama i dete su u prodavnici. Dete uporno hoće čokoladu a mama objašnjava da trenutno nema novaca da kupi sve i da će drugi put dobiti čokoladu. Dete plače, histeriše, viče na mamu i mama popušta jer joj je žao, jer je sramota od ljudi, jer...Prepoznajete se? Šta je dete naučilo iz ovoga? Kada histerišem i vrištim dobiću ono što hoću. To će raditi u svim mogućim situacijama. Šta je mama trebala da uradi? Da ostane dosledna svom NE, makar je svi gledali ko ludaču koja maltretira svoje dete i makar joj srca pucalo zbog dečijih suza. Sledeći put kad mu kaže NE, dete će opet početi scenu jer zna da će dobiti ono što hoće. Ako mama bude upornija u svom NE i dete će biti upornije u svom DA. Ne obraćajte pažnju na okolinu. To je vaše dete i morate ga naučiti šta može a šta ne. Ako niste sigurni da li ćete pogaziti svoje NE nemojte ga ni izgovarati. Recite da ćete razmisliti kad vidite koliko će vam novca ostati. Jednom kad nešto kažete držite se toga.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Evo još jednog primera il lične prakse. Petak oko podne dolazi mi sin iz škole. Rekla sam mu da se odmori i posle uradi domaće zadatke da bi za vikend bio slobodan. Odlagao je i odlagao. Subota...ništa, nedelja pre podne...dolazi mu drug da rade neki referat. Referat urađen, al domaći ništa. Upozorila sam ga da idemo popodne kod babe i dede i da neće stići da uradi sve što treba. Ubeđivao me da će uraditi kada dođemo, uveče. Znam da je uveče umoran i da neće biti u stanju da radi ali sam ga namerno pustila. Zašto? Pa mogla sam da vičem, svađam se, ubađujem ga da radi ali sam odlučila da na svojoj koži oseti posledice. Došlo je veče i on je rekao da je umoran i ide da spava. "A neeeee...imaš domaći!", rekla sam. Mlađi sin je otišao na spavanje a moj prvenac je lepo seo u kuhinju za sto da piše sastav. Molio je, plakao, pa onda vikao i besneo. Da li me je bolelo? Jako. Da li sam popustila? Nisam. Neko će reći da sam luda, da mučim dete. Briga me. Htela sam da ga naučim da se domći ne ostavlja za nedelju uveče i to sam i uradila. Bila sam i najgora mama i svašta nešto ali sam mu samo rekla da na taj način neću da razgovaram i ostavila ga da se muči. U 23h je najzad sastav bio napisan. Doduše rukopis je bio nogopis ali napisan. Da sam popustila, znao bi da može uvek da me slomije. On je morao da oseti posledicu svoje odluke i osetio je. Baš me zanima da li će i sledeći vikend domaći ostaviti za nedelju uveče. Neće sigurno!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgU5DSRqkq5e4Quw4Tu7NlEkuBb6fV-RsjvGEyNwskktXh8Y7LnjzsEJNmxRCzI6jcEkwNH1Hh1PVrILNnjcaaPhXypaqHhFtIO9yAjZAm-HhWgfv1dxGiSqFoJBvtVUj9hOh1SuDO4DgM/s1600/images+%252854%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgU5DSRqkq5e4Quw4Tu7NlEkuBb6fV-RsjvGEyNwskktXh8Y7LnjzsEJNmxRCzI6jcEkwNH1Hh1PVrILNnjcaaPhXypaqHhFtIO9yAjZAm-HhWgfv1dxGiSqFoJBvtVUj9hOh1SuDO4DgM/s1600/images+%252854%2529.jpg" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Veoma je važno da se držite onoga što kažete i budete istrajni i da dete samo oseti posledicu svoje odluke. Tada on snosi odgovornost a ne vi. Pokušajte i videćete rezultat. Bez vikanja, bez batina, samo dosledno. Biće tu svega, opiranja pa i ružnih reči, no ne popuštajte niti se upuštajte u raspravu. Hladne glave i dosledno. Ne udovoljavajte deci da bi bili bolji roditelj, omiljeni...više ćete im pomoći ako ih naučite pravim stvarima i odgovornosti.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Srećno!</div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-12757149783612828672016-02-14T15:14:00.001+01:002016-02-14T15:14:49.004+01:00Odnos braće i sestara<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Uf...komplikovana tema, a želim nešto napisati o njoj. Jedinica sam i nemam ni brata ni sestru. Uvek mi falilo da imam nekoga pored sebe s kim bih se igrala, delila tajne i pravila dečije gluposti. Dobro, imala sam drugarice, sestre od tetke ali to nije bilo to. Zato sam obećala sebi da neću imati jedno dete nego bar dvoje. Tako je i bilo. Danas sam ponosna mama dva divna dečaka. Oni su zaista divni. Toliko različiti a tako sjajni svi za sebe. Deca ko deca, imaju svoje momente kada su ovakbi ili onakvi ali su usuštini zaista dobra deca. Međutim kada su u pitanju bratski odnosi, tu ima mnogo toga da se kaže. :)</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Filip (10) i Marko (6) se obožavaju. Ako jedan ide u prodavnicu sa nekim i kupuje slatkiš ili nešto slično, obavezno misli da i bratu kupi. Ako se uz tv gricka, grickaju zajedno. Male, sitne nestašluke smišljaju takođe zajedno. Međutim ima dana kada mislim da će se poubijati. Da, baš tako. Obojica hoće da su u pravu, da je po njihovom. Ako nije krene vika, cika i ostalo što uz to ide. E onda je važno biti mudar. Nisam uvek, priznajem. Desi se da sam umorna, da me boli glava i tada odreagujem onako kako u tom momentu osetim. Ponekad viknem, ponekad im kažem da odu u svoju sobu, ponekad ne budem realna. Da...priznajem. Svi grešimo i nismo savršeni. No važno je to prepoznati i dati sve od sebe da češće budemo mudri a ređe impulsivni. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Izuzetno je važno saslušati decu. Često razgovarajte sa njima o njihovim problemima. Pričajte im koliko je sjajno što imaju jedan drugog, koliko je važno da se dogovaraju o svemu i još važnije poštuju dogovore. Kada god možete provedite zajedničko vreme kao porodica. Usaglasite stavove sa mužem(ženom). Najgore je kada jedno vuče na ovu a drugo na onu stranu. Pokušajte da nađete vreme za svako dete posebno. Deci je potrebno da budu sami sa svojim roditeljima. Tada osećaju da su mama i tata samo njihovi i da brat ili sestra ne ugrožavaju njihov odnos.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Najbitnije od svega...nikada ih ne upoređujte. Nikada ne veličajte jedno dete i ne umanjujte zasluge drugog. Tako se stvara rivalitet. Ako je dete pogrešilo objasnite mu u čemu je pogrešilo ali ne govorite da se to njegovom bratu ili sestri nikad ne bi desilo. Uvek ističite ono dobro, pozitivno u svakom od njih. Hvalite svaku sitnicu, oni će biti ponosni na sebe. Često ih hvalite i kao tim. Ako zajedno spreme sobu, pohvalite ih kao tim. Tako će češće raditi stvari zajedno. Upućujte ih jedno na drugo, da pomažu jedno drugom u svemu. Budite ponosni na svoju decu, oni su vaše blago!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Sada ustanite sa stolice i zagrlite svoju decu. Ne morate im objašnjavati zašto, samo ih čvrsto zagrlite i recite koliko ih volite!<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgoBBqboxRZ2rRQKVuF5gsJX16BKJPojVKxzcViDjSHRlMSUpbVebJ-2e8GWtN-Y8Abul2-XXlwdKoaSBKdXYeglubN-vdWJmIDSU9GvbVOAN_92dV1q6iyaQppHAX9B4Uy_hD9haSnEPs/s1600/11096550_10203685838976616_2489328530499696933_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgoBBqboxRZ2rRQKVuF5gsJX16BKJPojVKxzcViDjSHRlMSUpbVebJ-2e8GWtN-Y8Abul2-XXlwdKoaSBKdXYeglubN-vdWJmIDSU9GvbVOAN_92dV1q6iyaQppHAX9B4Uy_hD9haSnEPs/s320/11096550_10203685838976616_2489328530499696933_o.jpg" width="179" /></a></div>
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-15109259398193335672016-01-21T21:21:00.000+01:002016-01-21T21:21:02.109+01:00Muke sa hranom<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Pade mi na pamet ideja da pišem o ishrani dece. Ima mnogo tekstova na internetu kako pravilno i zdravo hraniti decu pa neću i ja o tome. Svi znamo koliko je voće i povrće važno, kako treba što manje slatkiša davati deci i slično. Ja ću sa vama podeliti svoja iskustva sa moja dva sina. Filip je 10 godina a Marko će uskoro napuniti 6.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kada sam ostala trudna sa Filipom odmah sam počela kupovati knjige i časopise o deci. U to vreme nisam imala kompjuter i slovo na papiru mi je bilo jedini izvor informacija. Čitala sam i čitala maštajući o svakom trenutku koji me čeka. Onda je na svet došlo moje prvo čudo. Moj Filip. Prolazili su dani, nedelje, meseci i ja sam s nestpljenjem čekala da napuni 6 meseci da krenemo sa čvrstom hranom. Imala sam dosta mleka i dojila ih obojicu 13 meseci ali je meni to bilo nešto posebno, da jedemo kašičicom. I krenuli smo...Mlečne kašice fantastično idu, voćne takođe. Povrće nikako, Eventualno iz teglice, kupovne na koje se moj muž gadio. Pogotovo na kombinaciju brokoli i pirinač. Moje tvrdoglavo mezimče nije htelo ni pod tačkom razno da okusi više od jedne kašičice. Pređem ga s prvim zalogajem, ali kad shvati da je nasamaren nema teorije da zine drugi put. Onda kreće zabava, igračke, nošenje stolice u sobu da gleda Nodija dok mu guramo kašičicu usta. Nodi služi kao hipnoza i nije svestan da jede. Užas! Zatim cucla. Obožavao je cucle pa muž ili ja krenemo da mu stavimo cuclu usta, a kad zine uguramo kašičicu. Uz sve to ja pucam od nervoze jer mi dete slabo jede. Misli kreću...Biće bolestan, neuhranjen,...Kukam mužu kako ne znam više šta da radim a znam da grešim sa svim tim scenariom. On je opušteniji i smiruje me. Kaže ješće kada bude gladan. Ajd da vidimo i to. Prolaze meseci, pa već i godina, pa dve,...E hvala Bogu kreće da jede supu. Unutra natrpam povrće i onda jede. Meso mixam do 2,5 god. jer šanse nema da proguta drugačije. Jednom prilikom odlučim da isprobam da li će jesti ako bude gladan. Za ručak boranija. Ja sam je u trudnoći obožavala. Kažu da deca vole ono što mame u trudnoći jedu. Laž! Filip neće da je vidi ni blizu. Neće za ručak da je jede a ja je ostavim za večeru. Da li verujete da dete od ujutro ništa nije jelo i da uveče opet nije hteo boraniju po cenu da gladan legne. Koji karakter! U vrtiću je jeo hleb i tu i tamo još ponešto. Uglavnom testeninu. Kada je imao nepune 4 godine ostala sam trudna sa Markom.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhuSmyJRrR5lyQYzduD5yVgx-CdiSjvricb5i5Ki9tnUx4wrd-5xXZZdqjvezPvxk-1vXKvFKTLbOOtvZ9sVzerel8AohSrhZI6DjVnQ6sABlW0_-eIOLAAfO5jsXyyLe7SVm96Gb-ajEA/s1600/Skolaksa-deca-u-txt.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="222" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhuSmyJRrR5lyQYzduD5yVgx-CdiSjvricb5i5Ki9tnUx4wrd-5xXZZdqjvezPvxk-1vXKvFKTLbOOtvZ9sVzerel8AohSrhZI6DjVnQ6sABlW0_-eIOLAAfO5jsXyyLe7SVm96Gb-ajEA/s320/Skolaksa-deca-u-txt.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><br /></td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
Celu trudnoću mi je muž govorio:"Videćeš da će nam drugo dete biti drugačije što se jela tiče."Uf...ma daj...Rodio se moj mišić. Već prvih dana je pokazao svoj kapacitet za jelo. Iako sam imala dovoljno mleka, prvih mesec dana smo se kombinovali sa dohranom jer je urlao ako mu svaki delić stomaka nije zadovoljen.Krenuli smo sa čvrstom hranom sa 5 meseci. Nema toga što on nije hteo pojesti. Kupovne kašice nije hteo,samo domaće. Mlečne je jeo ali nije obožavao kao Filip. Voleo je voće i povrće. Sve je žvakao i vrlo kratko sam mu mixala hranu. Do godinu dana je bio debeljko ali u granicama normale. Posle se izvukao, otišao u visinu i sad je ko vreteno. Sada moj Marko obožava voće, povrće, davi se u salatama, sve hoće rado da proba, samo ne voli testa i peciva pa hleb jede minimalno. Kada je krenuo u vrtić sve je jeo sem spanaća. Ja sam mu govorila da svaki put proba samo jednu kašiku i da će tako zavoleti. Samo je jedan dan došao iz vrtića i rekao: "Sve sam pojeo!" </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Sada, kada se osvrnem unazad, shvatam koliko sam grešila što sam Filipa terala da jede, što sam se nervirala, gubila živce. Znala sam satima sedeti i razmišljati šta da radim, kako da ga nateram da jede,...Filip kada je npr. oko 17h pojeo neku užinu, ništa više nije mogao jesti sem mleka pred spavanje. Marko ako užina, on još i večera i popije mleko.Jednom prilikom je Filip pitao tatu zašto i Marka ne hrani pred televizorom kao njega. Smejali smo se. Objasnili smo mu da to njegovom bratu ne treba.</div>
<div style="text-align: justify;">
Danas, kada su moji dečaci stariji, jedu dobro obojica. Jedino što Marko jede sve po malo a Filip jede puno ali ne mnogo raznoliko. Žao mi je i dalje što ga moram terati da jede voće i to su samo jabuka i banana ali ipak jede bolje nego pre. Počeo je malo cveklu jesti, sarmu i još neka jela. Sve u svemu nije se vredelo nervirati. I pored svega čini mi se da Filip ima bolji imunitet od Marka.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ako ovo čita neki mladi roditelj, želim da zna da mogu dubiti na trepavicama i nervirati se ali dete će uvek isterati svoje. Bar što se jela tiče. Nemojte ih terati jer će još više zamrzeti hranu. Možete ih možda nakljukati ko male guskice, ali će ili povratiti ili će ih boleti stomak. Opustite se i uživajte sa vašom decom. Zagrlite ih. To im je duševna hrana a to im je najvažnije. Od toga im osmeh titra na licu.</div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-85930605156148378992016-01-06T12:36:00.001+01:002016-01-06T12:36:51.790+01:00Iz ugla učitelja i roditelja<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Onoga momenta kada čujemo plač našeg tek rođenog deteta, naš život se menja. Dobija na snazi, rađa u nama bezrezervnu ljubav, otvara nam bezbroj novih osećaja. Mi se ponovo rađamo. Rađamo se kao majka. Više nisam samo ja, sada smo mi. Već u prvom udahu našeg milog bića, u prvom pogledu i prvoj suzi javlja se emocija ljubavi i prvo "Volim te!"u mislima. Od tog prvog dana mi svojoj deci želimo samo najbolje. Volimo ga, obasipamo poljupcima, grlimo najtoplijim zagrljajima, strepimo kada je bolesno, brinemo da li će na vreme progovoriti ili prohodati. Vreme prolazi i naše detence kreće u školu. Opet brinemo. Da li će se uklopiti u društvo, hoće li napredovati kao i druga deca, ispravno pisati, čitati i računati,...? Da li će mu se dopasti učiteljica, hoće li biti ismevan od strane drugara,...? Sve su to pitanja koja nam lete kroz glavu. Da, ja sam jedna od tih majki koja je tako strepila. Možda ne oko svih ovih pitanja ali oko nekih da. Moje prijateljice su brinule i više.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Joj tvoj Filip već čita i piše a moj još ne. Kako će se on uklopiti?", brinula je jedna moja drugarica. Ne moram vam reći da je dete sada 4. razred kao i moj i da ima sve petice. Zato roditelji opustite se. Ne brinite toliko. To vam kaže jedna mama a u isto vreme i učiteljica. Do polaska vašeg deteta u školu najvažnije je da mu date mnogo ljubavi, da razvijate kod njega samopouzdanje i samostalnost, da ga podržavate u pokušajima da bi razvilo istrajnost. Hvalite ga. Razvijajte kod deteta empatiju i humanost, ljubav prema knjigama, učite ih da ustanu kad padnu i krenu dalje.To su prve stvari koje dete treba da nauči. Plešite sa decom, skačite, vrtite se, trčite, da bi razvilo koordinaciju pokreta. Crtajte, bojite, nižite perle, pravite sliku bockalicama, igrajte se plastelinom. Tako dete vežba ručicu. Igrajte društvene igre da dete nauči da je gubitak isto deo života kao i pobeda a u isto vreme da se raduje tuđoj pobedi. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kada dete pođe u školu pustite ga da bude samostalno. Neka samo pakuje sveske, knjige i pribor u torbu, samo neka radi domaće zadatke, pomozite mu da napravi plan i odredi vreme za učenje i vreme za igru. Pričajte mu o školi najlepše, ne plašite ga količinom gradiva i učiteljicom. Pustite dete da bude što samostalnije ali mu budite uvek pri ruci ako negde zapne. Vi ste mu vetar u leđa, podrška i oaza ljubavi. Pustite da još dugo bude dete jer se taj period ne vraća. Neka uči kroz igru, tako se lakše pamti. Sarađujte sa učiteljem svog deteta. To je veoma važno. Zajedničkim snagama vaše dete može razviti neverovatne sposobnosti i veštine. Ne terajte dete da uči napamet. Naučite ga da razmišlja i da logički zaključuje.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Vaše dete je posebno. Neka i ono to zna, Posebno je i jedinstveno baš takvo kakvo je. Ono može sve što poželi a vi mu pomozite da raširi krila i poleti. Ljubav može sve a deca su ljubav!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6yaDXNg1fNXOmcVJPBxaSrQOaml1lvGvVoZ7hu2nhZN0eFJqF2mD7Hi1nim0Ke6FKYcG380zTsX6tQYfO8axRcf1iHfO4qE7dJ8CEtztuFHDF37QZoOJD8QKVK3VTqxHjQpOLUeNbs20/s1600/download+%252811%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj6yaDXNg1fNXOmcVJPBxaSrQOaml1lvGvVoZ7hu2nhZN0eFJqF2mD7Hi1nim0Ke6FKYcG380zTsX6tQYfO8axRcf1iHfO4qE7dJ8CEtztuFHDF37QZoOJD8QKVK3VTqxHjQpOLUeNbs20/s1600/download+%252811%2529.jpg" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="background-color: #fefefe; font-family: Helvetica, Arial, FreeSans, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 16.2px; margin-bottom: 1px; margin-top: 5px;">
<span style="color: #333333;"><b>Šta vaša deca svakodnevno doživljavaju?</b><br /> <br />Deca koju stalno kritikuju nauče da osuđuju.<br />Deca koja stalno osećaju neprijateljstvo nauče da se tuku.<br />Deca koja stalno osećaju strah postaju plašljiva.<br />Deca koju stalno sažaljuju postaju samosažaljiva.<br />Deca koja stalno nailaze na podsmeh postaju stidljiva.<br />Deca koja žive u atmosferi zavisti i sama postaju zavidna.<br />Deca koja stalno osećaju sramotu stiču osećaj krivice.<br />Deca prema kojoj su bili strpljivi postaju i sama strpljiva.<br />Deca koju stalno podstiču stiču samopouzdanje.<br />Deca koja dobijaju pohvale umeju da poštuju.<br />Deca koja nailaze na odobravanje nauče da vole sebe.<br />Deca koja osećaju da su prihvaćena nauče da otkrivaju ljubav u svemu.<br />Deca kojoj se odaje priznanje umeju da pronađu cilj.<br />Deca koja vide da se sve deli znaju da budu darežljiva.<br />Deca koju stalno okružuju poštenje i pravednost nauče šta je pravda.<br />Deca koja stalno osećaju sigurnost stiču poverenje u sebe.<br />Deca koja žive u prijateljskom okruženju shvataju da svet može biti lepo mesto za život.<br />Deca koja stalno osećaju spokojstvo stiču duševni mir.<br /></span></div>
<div align="right" style="background-color: #fefefe; font-family: Helvetica, Arial, FreeSans, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 16.2px;">
<span style="color: #333333;">Doroti L. Nolt</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-936244530013390582015-12-26T12:25:00.000+01:002015-12-26T12:25:41.062+01:005 načina da provedete praznike sa decom<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Juče je bio Božić. Išli smo porodično kod svekra i svekrve na ručak. Tamo je bila i zaova sa porodicom. Bilo je predivno. Porodica okupljena oko stola, pričamo, smejemo se, deca se igraju, ciče i uživaju. Posmatram tu porodičnu idilu i razmišljam koliko su ta okupljanja važna i vredna. Treba svaki trenutak oživeti, doživeti i urezati u sećanje. Deca trčkaraju, skaču po dedi dok ih on golica. Oni vrište od radosti. Neprocenjivo! </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Vratili smo se kući i deca su me zamolila da se igram sa njima. Pomislila sam kako kada radim nemam toliko vremena za njih i odmah sam pristala. Deda Mraz je doneo kutiju Minecrafta i onda smo zajedno sve kartonske dolove sklapali. Baš smo uživali a čini mi se ja posebno. Vratila sam se u detinjstvo. Posle smo čitali priče i bajke. Predivno proveden dan. Obožavam praznike i raspust jer tada zaista mogu da se posvetim svojoj porodici i istinski uživam u svakom trenutku.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Evo par predloga kako da provedete praznike sa decom:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
1. Igrajte se sa vašom decom. Sedite na pod i igrajte se onoga što oni žele. Ako ne znate šta bi, stavite ćebe na pod i golicajte se. Neverovatan doživljaj!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9aYWEYCo4RODKcueDXt8pmToczfa8ovB8E-naSaWbXu89KvLYnMndhGYdLBjlPQbNifcHpIhy3QZpbuRn1to3HkP55c0fIC1BgkeOTu8MYXyQHiPG9U3TczJbzkYcRVnz1tURDlzm_aM/s1600/WP_20151225_11_53_16_Pro.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="179" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9aYWEYCo4RODKcueDXt8pmToczfa8ovB8E-naSaWbXu89KvLYnMndhGYdLBjlPQbNifcHpIhy3QZpbuRn1to3HkP55c0fIC1BgkeOTu8MYXyQHiPG9U3TczJbzkYcRVnz1tURDlzm_aM/s320/WP_20151225_11_53_16_Pro.jpg" width="320" /></a></div>
<div>
<br /></div>
2. Idite u šetnju. Dobro se obucite i prošetajte sa vašom decom. Kod nas je grad prelepo okićen i uvek uživamo u šetnji.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg2ziAhUnpbAgcTRBnR5F6RgAnmg9XUvtkzgVMZ-BPu7QB4kOkzd6ULPzf5QOo60Z3Ic08_2YZGGKFBzNsK34jhtYx3P_1TtUZ3XFIMQsVrPahIGpQvyEOa4-2O9s4SLPZjhr5NN251yDo/s1600/10553884_10205046146663458_644299882052344305_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg2ziAhUnpbAgcTRBnR5F6RgAnmg9XUvtkzgVMZ-BPu7QB4kOkzd6ULPzf5QOo60Z3Ic08_2YZGGKFBzNsK34jhtYx3P_1TtUZ3XFIMQsVrPahIGpQvyEOa4-2O9s4SLPZjhr5NN251yDo/s320/10553884_10205046146663458_644299882052344305_o.jpg" width="179" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /><div>
<br /></div>
3.Čitajte knjige pa ih zajedno prepričavajte. Možete posle i crtati ono što vam je bilo najinteresantnije u priči.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgULJ1S5TLm6isigSyt2n5vrCT5qCE-0Tni7UOLuOKB53rCi2Rv3ibcS2_XBfDeqchyAjTHrZERM0gzPgMFxbZnHxRmMmkWw09h_uogxMdMGAGcUf_X2b8yOpNIZlqX-YKX8ZG-JmnlE0I/s1600/P121213_20.59.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgULJ1S5TLm6isigSyt2n5vrCT5qCE-0Tni7UOLuOKB53rCi2Rv3ibcS2_XBfDeqchyAjTHrZERM0gzPgMFxbZnHxRmMmkWw09h_uogxMdMGAGcUf_X2b8yOpNIZlqX-YKX8ZG-JmnlE0I/s320/P121213_20.59.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br />4. Pravite koleče. Moja deca obožavaju sa mnom da prave kolače. Pogotovo ako pravimo keks i vadimo modlama.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgwzAScubO6BmWKsm2PPs24mlCUgG8W0ZeUwxk_eePJ7HX-3hQcY_Lm0UbGYAnkMxai5R46kUqXmF4yKZAZBGX77zmI1gyS60QBXQBycYIMpuJKCHCVeObCo4qtlifXoQsMXnetv1ycv9Q/s1600/S6304033.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgwzAScubO6BmWKsm2PPs24mlCUgG8W0ZeUwxk_eePJ7HX-3hQcY_Lm0UbGYAnkMxai5R46kUqXmF4yKZAZBGX77zmI1gyS60QBXQBycYIMpuJKCHCVeObCo4qtlifXoQsMXnetv1ycv9Q/s320/S6304033.JPG" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br />5. Pevajte i igrajte. Pustite muziku koju volite i otkačite se skroz. Za decu neverovatna zabava, za vas aerobik.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Još ako za praznike imate snega onda možete uživati i u sankanju, grudvanju, pravljenju Sneška Belića i valjanju po snegu. Trudite se da što više vremena provedete sa svojom porodicom jer to je nešto što zaista čni život lepšim.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Želim vam od srca da provedete praznike u zdravlju, sreći i veselju sa vašim najmilijima!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-64600780606999459292015-12-19T16:54:00.001+01:002015-12-19T16:54:33.098+01:00Kazna ili odgovornost?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
"Koliko sam ti puta rekla da to ne radiš?"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Zar ti misliš da ja imam para ko blata?"</div>
<div style="text-align: justify;">
"Tačno sam znala da će se to dogoditi!"</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Da li se prepoznajete u nekim od ovih rečenica? Ja da. Mada na moju veliku radost sve ređe ih upotrebljavam. Zašto? Jer sam postala mudrija. Kako? Evo ovako...Pisala sam već da nas deca više gledaju nego što nas slušaju i to je baš tako. A da li smo se ikada zapitali koliko puta smo pogrešili u nečemu i nismo sebe krivili a kada dete pogreši krene paljba? Često krene i etiketiranje dece kao npr. "Baš si glup!", "Od tebe se drugo i nije moglo očekivati!", "Smotanko jedan!",...Strašno! Kada to čujem dođe mi verujte da mlatnem nečim tog oca ili majku. Da li se oni ikada zapitaju jesu li oni bezgrešni, jesu li dali dobar primer detetu, kakav će to ožiljak ostaviti na duši deteta,..? Često se ne zapitaju. Jer da se zapitaju, shvatili bi da greše. Krenule bi im suze od tuge što vređaju svoje dete. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgMbI6tBzbsFN5vAoTaQlH76S3BBMz_eNJmRxS9bh0kMhTeUQFxnXrcl63k4F8gM1ug72NxAETbqI4gMJnsvqNACLuTmfy77amQhCDsrbZQqSR4wHpyGUkq8XXTBR3vEIY_bhB7IY8cj2k/s1600/vikanje.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="219" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgMbI6tBzbsFN5vAoTaQlH76S3BBMz_eNJmRxS9bh0kMhTeUQFxnXrcl63k4F8gM1ug72NxAETbqI4gMJnsvqNACLuTmfy77amQhCDsrbZQqSR4wHpyGUkq8XXTBR3vEIY_bhB7IY8cj2k/s320/vikanje.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: xx-small;">Izvor: Roditelji.me</span></td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Dete je nešto najdragocenije što nam je život dao. Deca su nevina bića koju trebamo učiti pravim vrednostima, lepoti, ljubavi,...da slede svoje snove, da je ljudski pogrešiti ali i ispraviti grešku,...Oni su naši učitelji. Deca nas uče da trebamo uživati u životu, ne brinuti zbog gluposti, maštati, verovati u čuda,...Oni su nežni, oni iskreno vole, iskreno plaču, od srca nas ljube,...pa kako neko ima srca da im kaže ružne reči i vređa ih? Neko će reći da su neka deca gruba, tuku se, stalno su besna. Da, ali to su samo tužna i nesrećna deca. Deca koja ne dobijaju ljubav već samo kritike, deca koja imaju svaku igračku ali nisu sa roditeljima otišla ni na jedan izlet, park ili pročitali knjigu. Treba razumeti tu decu i pružiti im ono što im nedostaje, a to je ljubav i pažnja.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Pitate se kako "kazniti" dete koje je žgrešilo a ne vređati ga? Ovako...</div>
<div style="text-align: justify;">
Moj stariji sin je izgubio kapu u školi. Ok, desilo se. Kupili smo novu. Ubrzo je i tu kapu izgubio. Onda sam razmislila i shvatila da ako mu kupim i treću kapu, on je neće ceniti i olako je opet izgubiti.Ako ga kaznim, kazna će proći i opet ništa. Da ga pošaljem napolje bez kape, suviše je surovo. E onda sam se setila da on mora osetiti posledicu. Dogovorili smo se da on plati kapu. Ali kako kad on nema para? Tako što mu baba i deda povremeno daju za džeparac da kupi grickalice, čokoladice, sličice,...E te pare će on lepo da daje dok ne isplati kapu a za užinu neće kupovati peciva u pekari već će od kuće nositi sendvič. Na ovaj način je on snosio odgovornost a niko ga nije omalovažavao.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjPWMitotNljUglTr5quJ6UI8kQU3yBf4ucBwxAUBtsxlmeEMOBubibF_eVYaQ-HCUY-Wm9fFsFu9Uv1HjredhM1-NM1F-XytG91tEQ3_EN7fLBsap4oZQqhehfRZkD6a92QZbuZdKA97o/s1600/dete-i-odnos-prema-novcu-831.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="211" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjPWMitotNljUglTr5quJ6UI8kQU3yBf4ucBwxAUBtsxlmeEMOBubibF_eVYaQ-HCUY-Wm9fFsFu9Uv1HjredhM1-NM1F-XytG91tEQ3_EN7fLBsap4oZQqhehfRZkD6a92QZbuZdKA97o/s320/dete-i-odnos-prema-novcu-831.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: xx-small;">Izvor: Mojpedijatar.co.rs</span></td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Na ovaj način nije bilo vikanja, vređanja ali je dečko naučio da svoje svari vrednuje i čuva i da je "teško" doći do novca. Nadam se da je ova moja priča nekome pomogla da shvati da su deca divna stvorenja i da uvek postoji neki drugi način sem najlakšeg, vikanja, udaranja i vređanja.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ljubite i grlite vašu decu!</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br /></div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-53556195961974353382015-12-11T15:09:00.001+01:002015-12-11T15:09:52.710+01:00Učite decu primerom<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Petak popodne. Sedoh malo da se odmorim nakon radnog dana. Razmišljam. Nešto je danas na mene ostavilo jak utisak. Mnogo jak. Tera na razmišljanje.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ovih dana sam menjala jednu učiteljicu koja je bila na bolovanju i danas smo išli u biblioteku da posetimo izložbu "Čitamo i pišemo sa Annom Frank". Deca su imala priliku da čuju Aninu životnu priču i na moje veliko iznenađenje, bili su toliko pažljivi, tako predano slušali i upijali svaku reč koju su čuli tamo. Gledali su fotografije, razgovarali, pogledali kratak dokumentarni film i postavili mnoga pitanja. Videli su i maketu kuće u kojoj se Anna skrivala sa svojom porodicom. Razgovarali smo posle o tome. Deca su sama zaključila koliko su srećni u odnosu na nju. Razumeli su kako je smešno što uvek kukaju što moraju da uče jer znaju da bi Anna sve dala da je imala samo priliku za normalno detinjstvo. Toliko je malo tražila ali na žalost njeni snovi su rano iščezli.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCCQbCrgC9Sxuh-j6VKh2FfnPWofUESY4btzHvVCcudsCsA5UQiYmF77CMm6CPdBb6nFtyNnEbXryeOg8T4db-Mkm6NEnoPCdMIOHvrwLkCgS-yZLCjWC6ABmKq9cm2DNDj72r66LSZdA/s1600/7423d319650e9842804c32fbccab6768.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCCQbCrgC9Sxuh-j6VKh2FfnPWofUESY4btzHvVCcudsCsA5UQiYmF77CMm6CPdBb6nFtyNnEbXryeOg8T4db-Mkm6NEnoPCdMIOHvrwLkCgS-yZLCjWC6ABmKq9cm2DNDj72r66LSZdA/s1600/7423d319650e9842804c32fbccab6768.jpg" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: xx-small;">Izvor: Pinterest</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Na povraku do škole, prolazili smo pored jednog prosjaka. Star čovek, u sivom iskrzanom kaputu, sedi na hladnom pločniku. Jedan od učenika je odjadnom izašao iz kolone i dao čoveku 20 dinara. U trenutku sam se zapitala koliko bi to ljudi danas uradilo a pogotovo dece? Šta mislite odakle dečaku ta ideja? Ja znam. Video je mamu ili tatu da to rade. Nismo ni svesni koliko deca uče od nas kroz lični primer a ne putem reči. Reči deca ne čuju, oni nas gledaju. Ostala sam oduševljena tim gestom. To dete ima u sebi empatiju, on je dao malo ali je to ustvari mnogo. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjskVhiRNHvT9cOPbx23IrZMCHGUjgN2LWOZE1PpoO25dg_E_5AR31PQ7-kRNPtt0NnaXBowW2olx32dev91HybAsU5QJJSWXPLbGEZ-N5geRFysJb8ELwSx8J1qMcz0WO4BWlo7YaBUfM/s1600/images+%252849%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjskVhiRNHvT9cOPbx23IrZMCHGUjgN2LWOZE1PpoO25dg_E_5AR31PQ7-kRNPtt0NnaXBowW2olx32dev91HybAsU5QJJSWXPLbGEZ-N5geRFysJb8ELwSx8J1qMcz0WO4BWlo7YaBUfM/s1600/images+%252849%2529.jpg" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: xx-small;">Izvor: Vijesti.me</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Primetila sam i kod svoje dece koliko je naš vlastiti primer važan i koliko deca prate sve što radimo. Jednom prilikom sam ih slušala i u razgovoru čula mlađeg sina kako govori starijem: "...ali mama tako radi!" Bilo mi je smešno ali sam u tom momentu zamislila i shvatila koliko mi nesvesno vaspitavamo decu našim postupcima i kad mislimo da nas ne vide i ne čuju. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Njihove male okice sve vide, slatke glavice sve pamte a ušice sve čuju. Zato pazite kada nešto pričate ili radite jer ko zna iz kog ćoška vire mali radoznalci i sakupljaju informacije :)</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe width="320" height="266" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/jOrGsB4qG_w/0.jpg" src="https://www.youtube.com/embed/jOrGsB4qG_w?feature=player_embedded" frameborder="0" allowfullscreen></iframe></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: xx-small;"> Izvor: You Tube</span></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-8247586896310804872.post-69537597969161433082015-12-07T10:54:00.000+01:002015-12-07T10:54:31.747+01:00Da se predstavim...<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Pozdrav svima. Moje ime je Tijana. Mama sam dva divna dečaka, Filipa i Marka. Iako već pišem jedan blog <a href="http://tijana77.blogspot.rs/">My (im)perfect life</a> ,čitajući druge blogove, naročito o deci i roditeljstvu, dobila sam inspiraciju i želju da pokrenem još jedan blog koji će se baviti decom. Ideja mi je da pišem o različitim temama. S obzirom da sam po struci učiteljica biće tema i o edukaciji, zatim vaspitanju, igrama, važnim stvarima, idejama, i sve to kroz prizmu mog "mamećeg" puta. :) Želja mi je da sam drugim roditeljima podelim neka iskustva koja će nekome možda značiti a usput ću raditi ono što volim, a to je pisanje. Toliko za početak a uskoro prvi tekst :)</div>
</div>
Tijana Mihajlovićhttp://www.blogger.com/profile/13817176067196965039noreply@blogger.com0